Sukladno s narodnom poslovicom koja veli kako te ono što te ne ubije, samo još više ojača, sadašnji su glazbari - baš kao i njihovi preci prethodnici u istoj situaciji - nastavili s vježbanjem samoinicijativno i bez voditelja. Nije uopće došla u pitanje mogućnost prekida rada Glazbe. Velika ljubav prema toj vrsti amaterizma, ali i prema dotad uloženom trudu i utrošenom vremenu, održala je volju glazbara budnom. Želja za druženjem i nakana produžavanja tradicije sviranja nisu ustuknule ni kad je napast bila najjača. Pokazat će se da se to isplatilo.

Nakon nekog vremena u kojem glazbari kao da su glavinjali u svojevrsnom vakuumu, ukazala se prilika za rješenje problema kapelnika. Na to mjesto došao je učitelj Zvonko Milošević, koji se čak bio i nastanio u Podstrani. Njegovim stupanjem na dužnost glazbari nisu krili svoje zadovoljstvo i oduševljenje. Tako se nakon letargije koja je bila neminovna u okolnostima u kojima je glazba bila prisiljena djelovati osjetio znatan napredak.

I ovaj put došlo je i do osipanja članstva, ali i do popune redova u orkestru. Najnovijim novačenjem osposobili su se sljedeći glazbari: Milivoj Banić Matin, Šme Banić Marinov, Jugoslav Bagatin Martinov , Miloš Car Petrov , Danko Car Petrov, Ante Šarić Antin, Ante Žanić Marinov, Zorko Glavinović Antin, Ivan Ćićerić Ivanov i Ante Jakovac Ivanov. Bijaše to zadnja popuna glazbara u vremenu do Drugoga svjetskoga rata.

Premda se može činiti kako je orkestar podstranske Glazbe - zbog svih popunjavanja - bio golem, to nije bilo tako. U ovakvim prikazima čini se logičnijim zabilježiti tko je novi pristupio, tko je zavrijedio svoje mjesto u orkestru- jer to je bila i svojevrsna čast i svakako laskavo društveno priznanje - negoli navoditi i imenik onih glazbara koji su iz ovog ili onog razloga prestali svirati u Glazbi. Osipanja je bilo uvijek : zbog duljje odsutnosti, zbog zasićenja probama i disciplinom, naposljetku, zbog smrti. Kako bilo, u prva tri desetljeća rada Glazbe kroz orkestar je prošlo nebrojeno članstvo, uvijek se obnavljajući i osnažujući svježim snagama mladih naraštaja svirača.

Spominjali smo i crkveni zbor koji je bio utemeljio don Petar Car. Njegov nasljednik don Vjekoslav i u tom je pogledu bio njegova istinska produžena ruka, jer je nadogradio već dobro postavljene temelje kolektivnog pjevanja u crkvi. Otišao je i korak dalje, pa je sastavio veliki školski zbor,  u kojem je pjevalo šezdesetak učenika.
U mnogim prilikama zborovi su nastupali zajedno, a povremeno im se pridruživala i Limena glazba. Možemo samo zamisliti kako je to izgledalo prije osam desetljeća u Podstrani kad je dakle postojao kompletan vokalno - instrumentalni ansambl.
Kako je zbor bio stastavljen s jedne strane od crkvenih pjevača koji su pjevali sakralne napjeve, a s druge od onih kojima je težište programa bio svjetovni repertoar, mogli su se izvoditi različiti koncerti u vrlo raznolikim prigodama. Razdoblje kad je podstranski mješoviti zbor najaktivnij i najbolji jest ono od 1930. do 1935. godine. Slučajno ili ne, u to vrijeme u Narodnom kazalištu za Primorsku banovinu u Splitu ( kako se splitsko kazalište tada službeno zvalo), stvari ne idu baš najbolje : javljaju se trzavice i '' kazalištarije '' svakovrsne unutar i izvan teatra. Upravo u Talijinu hramu u Splitu, na današnjem Trgu Gaje Bulata, mješoviti zbor iz Podstrane nastupio je na smotri pjevačkih zborova, izvevši pjesme ''Vilo Velebita'' i '' Zdravo da si,domovino mila''.
To je slabo poznat podatak, a još je manje znano da su poljički pjevači tom prigodom osvojili - prvu nagradu!

U tom teatarskom smislu jedan od zanimljivijih nastupa bio je onaj održam 29. lipnja 1932. u Omišu, gdje je održavao Euharistijski kongres. Iz Podstrane nastupila je glazba u sastavu od 44 glazbara, zatim zbor od čak 60 djece i mješoviti zbor od oko 40 odraslih. Pošto je završen službeni dio svečanosti, kompletni je ansambl - sačinjen od oko 150 izvođača - uz obalu rijeke Cetine izveo se kompleksni program na oduševljenje mnogobrojne publike. Nakon toga nastupa Društvo je dobilo brojne pohvale i priznanja.

Jedna od značajnijih pomoćnika don Vjekoslava bio je Zvonimir Šare, koji je bio učitelj u Podstrani u razdoblju od 1929. do 1932. godine. Osim u prosvjetnoj djelatnosti on se bio živo angažirao i u radu Društva, i to dramske skupine. To je bilo vrijeme vrlo dinamičnoga dramskog života u Podstrani, a kao svojevrsna amblematska predstava pamti se priredba '' Jazavac pred sudom'' Petra Kočića. Glavnu ulogu igrao je Viktor Bakota, dok su kao epizodisti nastupili Andrija Božiković i Petar Juras. Bio je to jedan od omiljenijih komada, koji je odigran desetak puta, svaki put pred dupkom punim gledalištem.

Popularni don Điđi u Podstranu je dovodio brojne poznate intelektualce i muzičke stručnjake, među kojima i tadašnjeg kapelnika splitske vojne glazbe Ivu Čižeka.

Vrlo značajan podatak je kako je Podstranu jednoć pohodio i veliki Hrvatski skladatelj Krsto Odak. Svi odreda viđeni umjetnici , nakon posjeta Podstrani i uvida u rad njezine Glazbe, bijahu nemalo iznenađeni spoznajom da u jednom malom provincijskom mjestu postoji i djeluje glazbeno društvo na tolikoj razini. To su svakako važni fakti u bibliografskim aktima Hrvatskog katoličkog izobrazbenog društva.

Don Vjekoslav Frua ostao je u Podstrani ukupno 14 godina, i za njegova vođenja limena je glazba ostvarila iznimne uspjehe. Nakon službovanja u Podstrani otišao je u Rim, gdje je nastavio sa studijem glazbe. Slijedom iskustva koje je Ordinarijat u Splitu imao s podstranskom župom kod postavljanja zamjenika za don Petra Cara - kad je upravo don Điđi došao na njegovo mjesto - u ovoj se prilici već u samom početku vodilo računa o tome da je budući svećenik bude glazbeno obrazovan. Tako je omiljenog don Điđija nasljedio don Nikola Pavić, koji se otprije bio iskazao kao dobar i iskusan muzičar. Don Nikola bio je rodom iz Busovače kod Fojnice u Bosni. U Podstrani je, međutim, ostao samo tri godine, što je bilo dovoljno tek uzdržavanje postignute razine glazbe i Društva, a ne i njihova napretka. Tako se odlaskom don Vjekoslava s mjesta župnika godine 1935. u Podstrani ponovno pojavio osjetljiv problem kapelnika Limene glazbe. Glazba je opet, kao nekoliko puta u svojoj već dva desetljeća dugoj povjesti, ostala bez stručnog voditelja.