Upoznajemo Podstranu

Ideološke nesuglasice i politička neslaganja doveli su do svojevrsnog raspada kulturnog života u Podstrani, pa se godine 1911. pojavila inicijativa o osnivanju novog društva. U Protokolu društava u Dalmaciji to je novoosnovano podstransko društvo uvedeno je pod imenom Hrvatsko pučko prosvjetno društvo, čija je osnovna zadaća bila buditi građansku i narodnu svijest, širiti zdravu pouku i razvijati duh društvenosti''. Međutim, do godine 1913. novo se društvo nije uspjelo konstituirati. Instrumenti koji su bili naručeni za novu glazbu napokon su i stigli, no nije bilo novca za njihovo plaćanje. Don Petar Car i ovaj je put bio dobročinitelj i pomiritelj, te je iz župske blagajne - kao i prvi put! - Platio pristigla glazbala, koja je potom, kao i njihove svirače, asmilirao u već postojeći orkestar staroga sastava glazbe.
U toj suparničkoj skupini glazbara nalazili su se : Ive Ružić Jakovljev, Mate Ružić Ivanov, Mate Ružić Petrov, Ive Bakota Ivanov, Mate Škulje Matin, Ante Banja Franin i Božo Jakulj Antin. Činom sjedinjenja zgasnula je nakana djelovanja drugoga društva.

Utorak, 18 Siječanj 2022 08:22

Prvi javni nastupi glazbe izvan mjesta

Osim što je u okolnim mjestima i selima svirala o crkvenim blagdanima, podstranska je glazba nastupala i u svjetovnim prigodama, na različitim pučkim veselicama pa i na privatnim, obiteljskim slavljima. Tako su još godine 1908. svirali budnice, a jedna od zacijelo najpoznatijih prigoda privatnog tipa bila je priprema za pir Ante Vulete, jednog od osnivača Društva. Njegova odabranica bila je iz susjednih Tugara, pa je kompletna glazba otišla s druge strane brda i uveličala prosidbu. Taj odlazak u samo nekoliko kilometara udaljeno selo, može se smatrati i prvim gostovanjem Glazbe iz Podstrane izvan matičnog mjesta.

Ako bi se spomenuti izlet mogao smatrati revijalnim nastupom, onda bi se svakako prvim službenim gostovanjem može smatrati nastup koji je glazba održala u Omišu 19. srpnja 1908., na koji je bila pozvana u povodu osnutka Hrvatskog pučkoga kola. Taj je događaj zabilježen u listu Pučka sloboda od 12. kolovoza iste godine.

Idiličnost prvog javnog nastupa izvan Podstrane narušio je pomalo kontroverzan događaj koji se tom prigodom zbio. Naime, kad su glazbari iz Podstrane zamjetili da svečanost na koju su pozvani nije vezana isključivo za Hrvatsku pučku narodnu stranku, u koju su vjerovali i kojoj su bili privrženi, nego da se događaju neočekivani,
nenajavljeni i nepredviđeni politikanski ekscesi, napustili su proslavu i u mimohodu svirali po gradu, kličući Pučkoj štionici i svojoj stranci. Zbog tog incidenta bio im je zabranjen povratak kući parobrodom Knez, a bilo je i drugih neugodnosti. Zbog svega što se tom prigodom zbilo, a osobito zbog naprasnog samoinicijativnog napuštanja svečanosti u Omišu, glazbare je po povratku ukorio i njihov predsjednik i osnivač don Petar Car.

Nakon nekog vremena orkestar se počeo osipati, kad su neki glazbari iz privatnih razloga napustili Podstranu. Srećom osposobljene su zamjene doskora bile kadre u potpunosti nadomjestiti one koji su otišli. Imena novih članova su :

Jure Ružić Andrijin
Ivan Ćićerić Petrov
Marin Banić Matin
Ive Perišić Jakovljev
Martin Bagatin Andrijin
Ante Vuleta Jurin
Petar Ćićerić Antin

Nakon što je godine 1911. u okvirima nekadašnje Poljičke kneževine osnovana jedinstvena Općina Poljica-Priko, glazba je svake godine tradicionalno sudjelovala na Velikoj poljičkoj skupštini, koja se održavala na mjestu zvanom Gradac. Svečanost se održavala na Jurjevo, 23.travnja, jer je nebeski zaštitnik Poljica upravo sveti Juraj .
S obzirom na to da je Limena glazba iz Podstrane bila jedini tada aktivni i postojeći puhački orkestar na području čitave Općine, logična je bila percepcija vlasti da se ona smatra općepoljičkom glazbom. Slijedom toga glazba je dobila i službeni status te je u granicama ondašnjih mogućnosti, Društvo dobivalo stanovita financijska sredstva iz općinske blagajne.

Osim što je stalno nastupala na Gradcu u godinama koje su slijedile, podstranska je glazba u tim prvim godinama svojeg djelovanja imala i dva vrlo značajna nastupa izvan prostora matične općine. Prvi od njih bio je godine 1912., u povodu puštanja u rad željezničke postaje u Klis Kosi. Iste godine bit će pozvana i na Veliki Hrvatski zbor u Kninu. Na tim je gostovanjima glazba iz Podstrane održala dojmljive nastupe, a kući se vratila s odličnim pohvalama.

Za sve vrijeme Glazba je njegovala stalnu suradnju s glazbom iz Omiša. Često je odlazila u taj susjedni gradić, kao što je i omiška glazba nerijetko dolazila u Podstranu, nastavljajući tradiciju gostovanja u Podstrani o blagdanima i praznicima iz vremena kad ondje glazbe nije bilo.

Prvi pokusi i prvi nastup

Pokusi limene glazbe isprva su se održavali u jednoj maloj crkvenoj zgradi, koja nije odgovarala svrsi. Kako bi orkestar mogao napredovati, valjalo je osigurati i veći i prikladnij prostor. Izbor je pao na veliku dvoranu u vlasništvu Stipe Šarića Stipina, na predjelu zvanom Pitaka, tik do župnikova doma. Vodstvo Društva iznajmilo je tu prostoriju u cijelosti, a budući da je bila iznimno prostrana, ondje je smještena i novo utemeljena knjižnica te je nabavljen i gramofon s različitim pločama. U dvorani su se tako mogle organizirati i plesne večeri. Knjižnica je bila opremljena ponajprije knjigama edukacijskog karaktera : iz gospodarstva, povijest, kulture, a Društvo je bilo pretplaćeno i na dnevne novine. Knjižnica je u ono vrijeme svakako bila žila kucavica mjesta, jer su se ljudi okupljali društvenim prostorijama, družili se, a razvijala se i svijest o korisnosti i potrebi čitanja. Knjige su se posuđivale i nosile kući, dok su se novine mogle čitati isključivo u Čitovnici. Knjižničar je bio Ivan Perišić.

Maestro Ksenitz bio je sjevernjački pedantan i precizan, zahtijevao je disciplinu kakvoj se i sam bio podvrgnuo. U radu je bio predan i marljiv, na što su se glazbari odgovorili jednakim zalaganjem.

Velike ambicije, koje su bile zacrtane u gotovo prozelitskoj zanesenosti don Petra Cara, prenijele su se i na sve one koji su tu ideju provodili u praksi. Sve je to urodilo iznimnim napretkom, pa je doskora kapelnik izveo glazbare na ulicu, da u formaciji uvježbavaju hod, jer se sve više bližio čas prvog javnog nastupa. Sviranje u hodu trebalo je i tehnički pripremiti, pa su glazbari bez glazbala uvježbavali korake, stupajući kroz mjesto.

Najposlije, kad je glazba u sviračkom smislu dostatno uznapredovala, priređen je prvi javni nastup, pred mnoštvom sumještana.

Svečani koncert dogodio se 29. lipnja1908., o blagdanu Svetog Petra, čime je ujedno bio proslavljen imendan utemeljitelja Društva i glazbe don Petra Cara. Taj prvi, s nestrpljenjem očekivani nastup dogodio se pred samim župnim dvorom.
Kako je u to vrijeme već bio običaj, Glazba je za početak pripremila svečanu Mihanović - Runjaninovu pjesmu '' Lijepa naša domovino'' . Osim današnje državne himne glazbari su izveli čitav niz drugih pjesama, među kojima se isticala koračnica ''Banovci''. Taj su popularni marš često izvodile i druge glazbe, pa se podstranski puhački orkestar samo pridružio toj tradiciji.

16420721498924193643783297312798.jpg

Malo je glazbi u Dalmaciji koje se mogu pohvaliti sačuvanim notnim štimovima iz kojih su svirali njihovi prethodnici, iz prvog sastava orkestra s početka XX.stoljeća. Obitelj Banić sačuvala je jednu knjižnicu prvog klarineta, u kojoj se nalaze notni zapisi datirani godine 1913. Među koračnicama koje su se u toj rukopisnoj knjižnici nalaze je i koračnica ''Banovci''.

Untitled

Please publish modules in offcanvas position.