Upoznajemo Podstranu

U svim nastupima, na bližim i daljim gostovanjima, orkestar je pratila i službena zastava Društva s hrvatskom trobojnicom, na kojoj je pisalo: Kat. hrvatsko glazbeno društvo Podstrana. Dizajnirana je i izrađena 1935., u samostanu časnih sestara u Splitu, prema ideji don Petra Cara. Do dana današnjega skicu don Petrova crteža čuvala je obitelj Ante Tomasovića Stopiklice. Zastavu je u povorkama nosio stalni barjaktar, predvodnik, a godinama je to bio Marin Bakota Bile, i sam glazbar u mlađim danima.

Zastava je bila pravokutnog oblika, po dužini podijeljena na tri polja. Gornje polje bilo je crveno, srednje bijelo, a donje crveno. Na crvenom polju pisalo je KAT. HRVATSKO, na bijelom GLAZBENO DRUŠTVO, a na plavom PODSTRANA.
Nosila se na drvenom koplju, na čijem je vrhu stajala mjedena lira, simbol glazbe. Liru na današnjoj zastavi izradio je Ivo Kaštelančić , sin glazbara Petra Kaštelančića.

Službena zastava iz tridesetih godina prošlog stoljeća bila je izvezena s dva lica, u dvostrukom platnu. S lijeve strane trobojnice nalazila se ''vila'', koja u rukama drži liru ispunjenu elementima iz hrvatskog grba (crveno- bijela polja). S druge je strane ''vila'' bila zrcalno postavljena, na desnoj strani.

Barjaktar je bio opasan preko ramena, u ruci je držao štap opleten konopcem u narodnim bojama, a na vrhu štapa nalazila se kugla u obliku jabuke i na njoj perika. Na dnu štapa iz opletenog konopca visjele su dvije kitice, također u narodnim bojama. Kad je Glazba svirala na mjestu, barjaktar je postrance stajao u stavu pozor, a kad je svirala u hodu, stupao je pred njom. Pod tom zastavom podstranska je Glazba otišla i u Narodnooslobodilačku vojsku, 23.siječnja 1943.

U vremenu nakon Drugog svjetskog rata komunističke vlasti zbog spomenutih obilježja nisu blagonaklono gledale na zastavu, bila im je trn u oku. Nastojale su je zatrti i utjecati na to da Glazba više ne nastupa pod takvim službenim stijegom. No, Glazba iz Podstrane već je bila institucija, snažno ukorijenjena u narodu, pa nije bilo jednostavno ugušiti njezino djelovanje ili promijeniti zastavu. No komunisti su nakon Drugoga svjetskoga rata ipak uspjeli postići da se preko natpisa KAT. prišije crvena zvijezda petokraka.

Pod takvim je stijegom glazba nastupala dva i pol desetljeća, a zadnji nezin službeni nastup pod njim bio je godine 1972. u Imotskom, kad se dogodio jedan incident. Naime, Glazba je pozvana u Imotski, u povodu proslave na kojoj je govor držala istaknuta političarka iz tog vremena, jedna od zacijelo najmoćnijih partijskih ličnosti u ondašnjoj državi, Milka Planinc. Lokalni političari nisu željeli da glazba u toj prigodi nastupi pod svojom zastavom.

Usprkos napetostima koje su usljedile neposredno prije početka svečane akademije, trobojnica se ipak zavijorila na imotskom vjetru. Svjedoci potvrđuju da je tijekom nastupa barjaktaru Tomislavi Šariću pristupio partijski doušnik s rječima : ''Smotaj to smeće! '' Svjestan mogućih posljedica barjaktar je smotao zastavu i stramputicom se zaputio prema autobusu što ih je doveo u Imotski. Tomislav Šarić čuvao je zastavu sve do prijelomne 1991, godine.

Tijekom desetljeća nakon Drugoga svjetskog rata- posebno u vrijeme nakon gušenja Hrvatskog proljeća 1971. godine- nastojalo se da podsranska Limena glazba, odnosno društvo promjeni svoje nepodobno ime.
To se i dogodilo, pa je nastalo Kulturno- umjetničko društvo Ljubić, što je automatski iziskivalo i potrebu izrade novog barjaka. Godine 1980. angažiran je ugledni akademski slikar Ante Kaštelančić,inače Podstranjanin, da izradi ideju za buduću službenu zastavu Društva.

Zadržan je uobičajeni pravokutni oblik i dodani su trokutasti izrezi na kraćoj stranici nasuprot koplju. Trobojnica je vizualno vraćena svojem ishodišnom obliku, što će reći da je skinuta petokraka i obnovljen pridjev katoličko. Mjedena lira i koplje također su zadržani, kao i prije. Prvi službeni nastup Glazba je pod novom - starom zastavom imala nakon demokratskih promjena i uspostave samostalne i suverene Republike Hrvatske. Zbilo se to u uvali Strožancu, prigodom posjeta karizmatske hrvatske političarke Savke Dabčević- Kučar, koja je u toj uvali održala govor godine 1991.

Galerija slika

Ideološke nesuglasice i politička neslaganja doveli su do svojevrsnog raspada kulturnog života u Podstrani, pa se godine 1911. pojavila inicijativa o osnivanju novog društva. U Protokolu društava u Dalmaciji to je novoosnovano podstransko društvo uvedeno je pod imenom Hrvatsko pučko prosvjetno društvo, čija je osnovna zadaća bila buditi građansku i narodnu svijest, širiti zdravu pouku i razvijati duh društvenosti''. Međutim, do godine 1913. novo se društvo nije uspjelo konstituirati. Instrumenti koji su bili naručeni za novu glazbu napokon su i stigli, no nije bilo novca za njihovo plaćanje. Don Petar Car i ovaj je put bio dobročinitelj i pomiritelj, te je iz župske blagajne - kao i prvi put! - Platio pristigla glazbala, koja je potom, kao i njihove svirače, asmilirao u već postojeći orkestar staroga sastava glazbe.
U toj suparničkoj skupini glazbara nalazili su se : Ive Ružić Jakovljev, Mate Ružić Ivanov, Mate Ružić Petrov, Ive Bakota Ivanov, Mate Škulje Matin, Ante Banja Franin i Božo Jakulj Antin. Činom sjedinjenja zgasnula je nakana djelovanja drugoga društva.

Utorak, 18 Siječanj 2022 08:22

Prvi javni nastupi glazbe izvan mjesta

Osim što je u okolnim mjestima i selima svirala o crkvenim blagdanima, podstranska je glazba nastupala i u svjetovnim prigodama, na različitim pučkim veselicama pa i na privatnim, obiteljskim slavljima. Tako su još godine 1908. svirali budnice, a jedna od zacijelo najpoznatijih prigoda privatnog tipa bila je priprema za pir Ante Vulete, jednog od osnivača Društva. Njegova odabranica bila je iz susjednih Tugara, pa je kompletna glazba otišla s druge strane brda i uveličala prosidbu. Taj odlazak u samo nekoliko kilometara udaljeno selo, može se smatrati i prvim gostovanjem Glazbe iz Podstrane izvan matičnog mjesta.

Ako bi se spomenuti izlet mogao smatrati revijalnim nastupom, onda bi se svakako prvim službenim gostovanjem može smatrati nastup koji je glazba održala u Omišu 19. srpnja 1908., na koji je bila pozvana u povodu osnutka Hrvatskog pučkoga kola. Taj je događaj zabilježen u listu Pučka sloboda od 12. kolovoza iste godine.

Idiličnost prvog javnog nastupa izvan Podstrane narušio je pomalo kontroverzan događaj koji se tom prigodom zbio. Naime, kad su glazbari iz Podstrane zamjetili da svečanost na koju su pozvani nije vezana isključivo za Hrvatsku pučku narodnu stranku, u koju su vjerovali i kojoj su bili privrženi, nego da se događaju neočekivani,
nenajavljeni i nepredviđeni politikanski ekscesi, napustili su proslavu i u mimohodu svirali po gradu, kličući Pučkoj štionici i svojoj stranci. Zbog tog incidenta bio im je zabranjen povratak kući parobrodom Knez, a bilo je i drugih neugodnosti. Zbog svega što se tom prigodom zbilo, a osobito zbog naprasnog samoinicijativnog napuštanja svečanosti u Omišu, glazbare je po povratku ukorio i njihov predsjednik i osnivač don Petar Car.

Nakon nekog vremena orkestar se počeo osipati, kad su neki glazbari iz privatnih razloga napustili Podstranu. Srećom osposobljene su zamjene doskora bile kadre u potpunosti nadomjestiti one koji su otišli. Imena novih članova su :

Jure Ružić Andrijin
Ivan Ćićerić Petrov
Marin Banić Matin
Ive Perišić Jakovljev
Martin Bagatin Andrijin
Ante Vuleta Jurin
Petar Ćićerić Antin

Nakon što je godine 1911. u okvirima nekadašnje Poljičke kneževine osnovana jedinstvena Općina Poljica-Priko, glazba je svake godine tradicionalno sudjelovala na Velikoj poljičkoj skupštini, koja se održavala na mjestu zvanom Gradac. Svečanost se održavala na Jurjevo, 23.travnja, jer je nebeski zaštitnik Poljica upravo sveti Juraj .
S obzirom na to da je Limena glazba iz Podstrane bila jedini tada aktivni i postojeći puhački orkestar na području čitave Općine, logična je bila percepcija vlasti da se ona smatra općepoljičkom glazbom. Slijedom toga glazba je dobila i službeni status te je u granicama ondašnjih mogućnosti, Društvo dobivalo stanovita financijska sredstva iz općinske blagajne.

Osim što je stalno nastupala na Gradcu u godinama koje su slijedile, podstranska je glazba u tim prvim godinama svojeg djelovanja imala i dva vrlo značajna nastupa izvan prostora matične općine. Prvi od njih bio je godine 1912., u povodu puštanja u rad željezničke postaje u Klis Kosi. Iste godine bit će pozvana i na Veliki Hrvatski zbor u Kninu. Na tim je gostovanjima glazba iz Podstrane održala dojmljive nastupe, a kući se vratila s odličnim pohvalama.

Za sve vrijeme Glazba je njegovala stalnu suradnju s glazbom iz Omiša. Često je odlazila u taj susjedni gradić, kao što je i omiška glazba nerijetko dolazila u Podstranu, nastavljajući tradiciju gostovanja u Podstrani o blagdanima i praznicima iz vremena kad ondje glazbe nije bilo.

Stranica 1 od 3

Please publish modules in offcanvas position.