Najbolji pojedinci u 20. kolu Admiralbet ABA lige proglašeni su na službenim stranicama lige.
Zadranin Tomislav Buljan (naš mještanin) imao je najviše ukradenih lopti od svih igrača AdmiralBet ABA lige u 20. kolu, jer je uspio čak četiri puta oduzeti tj. „ukrasti“ loptu protivniku na utakmici u Beograda protiv Euroligaša Crvene zvezde mts.

Sukladno s narodnom poslovicom koja veli kako te ono što te ne ubije, samo još više ojača, sadašnji su glazbari - baš kao i njihovi preci prethodnici u istoj situaciji - nastavili s vježbanjem samoinicijativno i bez voditelja. Nije uopće došla u pitanje mogućnost prekida rada Glazbe. Velika ljubav prema toj vrsti amaterizma, ali i prema dotad uloženom trudu i utrošenom vremenu, održala je volju glazbara budnom. Želja za druženjem i nakana produžavanja tradicije sviranja nisu ustuknule ni kad je napast bila najjača. Pokazat će se da se to isplatilo.

Nakon nekog vremena u kojem glazbari kao da su glavinjali u svojevrsnom vakuumu, ukazala se prilika za rješenje problema kapelnika. Na to mjesto došao je učitelj Zvonko Milošević, koji se čak bio i nastanio u Podstrani. Njegovim stupanjem na dužnost glazbari nisu krili svoje zadovoljstvo i oduševljenje. Tako se nakon letargije koja je bila neminovna u okolnostima u kojima je glazba bila prisiljena djelovati osjetio znatan napredak.

I ovaj put došlo je i do osipanja članstva, ali i do popune redova u orkestru. Najnovijim novačenjem osposobili su se sljedeći glazbari: Milivoj Banić Matin, Šme Banić Marinov, Jugoslav Bagatin Martinov , Miloš Car Petrov , Danko Car Petrov, Ante Šarić Antin, Ante Žanić Marinov, Zorko Glavinović Antin, Ivan Ćićerić Ivanov i Ante Jakovac Ivanov. Bijaše to zadnja popuna glazbara u vremenu do Drugoga svjetskoga rata.

Premda se može činiti kako je orkestar podstranske Glazbe - zbog svih popunjavanja - bio golem, to nije bilo tako. U ovakvim prikazima čini se logičnijim zabilježiti tko je novi pristupio, tko je zavrijedio svoje mjesto u orkestru- jer to je bila i svojevrsna čast i svakako laskavo društveno priznanje - negoli navoditi i imenik onih glazbara koji su iz ovog ili onog razloga prestali svirati u Glazbi. Osipanja je bilo uvijek : zbog duljje odsutnosti, zbog zasićenja probama i disciplinom, naposljetku, zbog smrti. Kako bilo, u prva tri desetljeća rada Glazbe kroz orkestar je prošlo nebrojeno članstvo, uvijek se obnavljajući i osnažujući svježim snagama mladih naraštaja svirača.

Iz policije Splitsko-dalmatinske stiglo je priopćenje kako je danas oko 10.25 sati zaprimljena dojava da je u Podstrani na plaži uočeno mrtvo tijelo.

Policijski službenici i mrtvozornik su izišli na mjesto događaja. Nisu utvrđeni elementi nasilne smrti a u tijeku je očevid. Slijedi postupak utvrđivanja identiteta osobe i okolnosti smrti.

Mia Minigo je mlada akademska slikarica iz Podstrane pokraj Splita koja je netom diplomirala na slikarskome odsjeku Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu.

Česti motivi njezinih djela su prizori Buškoga jezera, Prisoja i njegove okolice. Ljepote ovoga kraja su neupitne, a Mia ima i razlog više što inspiraciju pronalazi baš u  buškoblatskom kraju. Naime, njezina mama Marina (djevojačko prezime Bošnjak) rođena je u Prisoju pa često s obitelji dolazi u posjet baki Luci koja živi u Prisoju.

Mia, najprije čestitamo na uspješno završenoj Akademiji!

– Hvala Vam!

Predstavite nam Vaš umjetnički pravac i općenito tematiku i tehnike Vaših radova. Voljeli bi čuti i što je njihova nit vodilja?

– Pa prije svega obično svi moji radovi proizlaze iz osobnih osjećaja, razmišljanja, iskustava o pitanjima doma, turizma, krajolika, društva i ostaloga. Stilski, radovi koje radim znaju biti međusobno različiti, no tematski, svi radovi imaju zajedničku nit vodilju te mogu međusobno biti povezani jedni s drugima, iako to možda na prvu nije uvijek očito. Radovi koji prikazuju ležaljke u tehnici sitotiska možda ne izgledaju kao da su povezani s detaljnim crtežima pejzaža iz Prisoja – no i jedni i drugi su ukorijenjeni u mojim razmišljanjima o odrastanju i životu u turističkoj sredini te odnosu koja ista ima na pojedinca. Osim što sam podrijetlom vezana za Prisoje i buški kraj, to malo mjesto u cijeloj toj priči dobiva još veće značenje, upravo time što je gotovo sušta suprotnost životu u mjestu koje se oslanja na turizam. U odnosu na Podstranu, gdje sam odrasla i živim, Prisoje mi predstavlja spokoj i mir, drugačiji način života, drugačiji odnos prema zajednici. U trenutcima kada turizam postane „previše“ i kada mi treba predah, nema ljepšega nego okrenuti se Prisoju i svemu onome što Prisoje ima i daje.

Što se tehnika tiče – tijekom studiranja pružena nam je mogućnost izražavanja u različitim medijima. Imali smo priliku okušati se u raznim tehnikama i pronaći ono što nam najviše leži. U mom slučaju, to su crtanje i grafika, te slikarstvo, a najviše uživam u poentilističkom, minucioznom pristupu crtežu na malim formatima.

Na čemu trenutno radite?

– Trenutno dovršavam radove za nadolazeću diplomsku izložbu, na kojoj će biti izloženi svi radovi u sklopu mojega diplomskog rada. Radi se o nekoliko različitih serija radova od ukupno pedeset i dva rada. Te serije radova povezane su u jednu koherentnu cjelinu, a riječ je o sintezi mojih „dvaju svjetova“ – svijetom kojim vlada turizam, te onim drugim svijetom, koji predstavlja „bijeg“ od istog. Upravo tom drugom cjelinom radova prevladavaju crteži prizora krajolika iz Prisoja – možda jedni od meni omiljenih radova koje sam do sad napravila.

Imate li svoj radni prostor?

– Vrsta radova koje obično radim ne zahtjeva neki veliki prostor, stoga ih obično radim iz udobnosti svoga doma te do sad nisam imala veliku potrebu za drugim radnim prostorom. Međutim, ove akademske godine je i mlađi brat krenuo istim putem te se upisao na isti studij, pa bi bilo super malo se bolje opremiti i imati neki ozbiljniji radni prostor koji bi nam oboma pružao više mogućnosti.

Jeste li javno izlagali Vaša djela i gdje?

– Imala sam jednu samostalnu izložbu u Splitu, u Zlatnim Vratima, te sam izlagala na skupnim izložbama u Splitu, Zagrebu i Slavonskom Brodu.

Možemo li se u skoroj budućnosti nadati Vašoj izložbi u Tomislavgradu?

– Ja se nadam, mislim da bi to bilo divno iskustvo. Veliki broj mojih radova inspiriran je Prisojem i buškoblatskim krajem. Za mene kao umjetnicu, Prisoje je neiscrpan izvor inspiracije – od idiličnoga, netaknutog krajolika, tradicije i baštine, ljudi i odnosa… Prisoje je već godinama jedan od glavnih izvora inspiracije u mojim radovima, stoga mislim da bi bilo šteta ne izložiti neke od mojih radova i u „njihovom kraju“.

 Radite li možda djela po narudžbi?

– Radim! Svi koji su zainteresirani za moje radove mogu me potražiti na Instagramu pod @miaminigo ili me kontaktirati e-mail adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Imaju li mladi umjetnici u Splitu „svoju scenu“, koliko ste angažirani i koliko je „najlipši grad na svitu“ naklonjen likovnim stvarateljima?

- Pa scena postoji… međutim, u pojedinim pitanjima, angažman nas može dovesti samo do određene točke. Smatram da bi cijela likovna scena u Splitu mogla biti na nekoj višoj razini, naročito s obzirom na potencijal koji jedan ovakav grad ima.

Ja bih osobno rekla da je scena poprilično zatvorena, za razliku od onoga što sam imala prilike vidjeti u nekim drugim gradovima. Veseli me na izložbama vidjeti ljude iz različitih branši, ljude koji se ne bave umjetnošću, a najdraže mi je kada upravo ti ljudi promatraju, razmišljaju, pitaju i komentiraju. U Splitu kada dođeš na otvorenje izložbe – uvijek vidiš iste ljude, većinom umjetnike ili povjesničare umjetnosti. Tako da – scena postoji, ali bilo bi ljepše kada bi šira publika bila više zainteresirana.

I za kraj, što za Vas osobno znači slikarstvo i kada ste zapravo osjetili ljubav prema toj umjetnosti?

– Slikarstvo i stvaranje općenito su prije svega nešto što me prati kroz cijelo odrastanje, od crtanja u vrtićkoj dobi, kroz osnovnu školu i četiri godine srednje umjetničke pa do ovih šest godina na Akademiji. Ljubav je oduvijek tu. No stalno se javljaju neke nove vrste ljubavi. A najdraže i najznačajnije su mi one ljubavi koje su se dogodile na prvoj godini faksa, kada sam prvi put „zapravo“ i „zaozbiljno“ došla u kontakt s cijelim tim.

izvor:tomislavcity.com

Šetajući šetnicom mogli ste primjetiti da je krasi novi ukras u obliku srca s natpisom Podstrana za slikanje. Vjerujemo kako će pridonijeti dodatnoj popularizaciji našeg mjesta po društvenim mrezama.

Također je Općina nabavila i novi stroj za čišćenje šetnice i ostalih javnih površina. Oduševljeni smo novostima na našoj popularnoj šetnici koja je već sada okupljalište velikog broja ljudi iz našeg a i okolnih mjesta.

U prilogu video rada stroja.

Spominjali smo i crkveni zbor koji je bio utemeljio don Petar Car. Njegov nasljednik don Vjekoslav i u tom je pogledu bio njegova istinska produžena ruka, jer je nadogradio već dobro postavljene temelje kolektivnog pjevanja u crkvi. Otišao je i korak dalje, pa je sastavio veliki školski zbor,  u kojem je pjevalo šezdesetak učenika.
U mnogim prilikama zborovi su nastupali zajedno, a povremeno im se pridruživala i Limena glazba. Možemo samo zamisliti kako je to izgledalo prije osam desetljeća u Podstrani kad je dakle postojao kompletan vokalno - instrumentalni ansambl.
Kako je zbor bio stastavljen s jedne strane od crkvenih pjevača koji su pjevali sakralne napjeve, a s druge od onih kojima je težište programa bio svjetovni repertoar, mogli su se izvoditi različiti koncerti u vrlo raznolikim prigodama. Razdoblje kad je podstranski mješoviti zbor najaktivnij i najbolji jest ono od 1930. do 1935. godine. Slučajno ili ne, u to vrijeme u Narodnom kazalištu za Primorsku banovinu u Splitu ( kako se splitsko kazalište tada službeno zvalo), stvari ne idu baš najbolje : javljaju se trzavice i '' kazalištarije '' svakovrsne unutar i izvan teatra. Upravo u Talijinu hramu u Splitu, na današnjem Trgu Gaje Bulata, mješoviti zbor iz Podstrane nastupio je na smotri pjevačkih zborova, izvevši pjesme ''Vilo Velebita'' i '' Zdravo da si,domovino mila''.
To je slabo poznat podatak, a još je manje znano da su poljički pjevači tom prigodom osvojili - prvu nagradu!

U tom teatarskom smislu jedan od zanimljivijih nastupa bio je onaj održam 29. lipnja 1932. u Omišu, gdje je održavao Euharistijski kongres. Iz Podstrane nastupila je glazba u sastavu od 44 glazbara, zatim zbor od čak 60 djece i mješoviti zbor od oko 40 odraslih. Pošto je završen službeni dio svečanosti, kompletni je ansambl - sačinjen od oko 150 izvođača - uz obalu rijeke Cetine izveo se kompleksni program na oduševljenje mnogobrojne publike. Nakon toga nastupa Društvo je dobilo brojne pohvale i priznanja.

Jedna od značajnijih pomoćnika don Vjekoslava bio je Zvonimir Šare, koji je bio učitelj u Podstrani u razdoblju od 1929. do 1932. godine. Osim u prosvjetnoj djelatnosti on se bio živo angažirao i u radu Društva, i to dramske skupine. To je bilo vrijeme vrlo dinamičnoga dramskog života u Podstrani, a kao svojevrsna amblematska predstava pamti se priredba '' Jazavac pred sudom'' Petra Kočića. Glavnu ulogu igrao je Viktor Bakota, dok su kao epizodisti nastupili Andrija Božiković i Petar Juras. Bio je to jedan od omiljenijih komada, koji je odigran desetak puta, svaki put pred dupkom punim gledalištem.

Popularni don Điđi u Podstranu je dovodio brojne poznate intelektualce i muzičke stručnjake, među kojima i tadašnjeg kapelnika splitske vojne glazbe Ivu Čižeka.

Vrlo značajan podatak je kako je Podstranu jednoć pohodio i veliki Hrvatski skladatelj Krsto Odak. Svi odreda viđeni umjetnici , nakon posjeta Podstrani i uvida u rad njezine Glazbe, bijahu nemalo iznenađeni spoznajom da u jednom malom provincijskom mjestu postoji i djeluje glazbeno društvo na tolikoj razini. To su svakako važni fakti u bibliografskim aktima Hrvatskog katoličkog izobrazbenog društva.

Don Vjekoslav Frua ostao je u Podstrani ukupno 14 godina, i za njegova vođenja limena je glazba ostvarila iznimne uspjehe. Nakon službovanja u Podstrani otišao je u Rim, gdje je nastavio sa studijem glazbe. Slijedom iskustva koje je Ordinarijat u Splitu imao s podstranskom župom kod postavljanja zamjenika za don Petra Cara - kad je upravo don Điđi došao na njegovo mjesto - u ovoj se prilici već u samom početku vodilo računa o tome da je budući svećenik bude glazbeno obrazovan. Tako je omiljenog don Điđija nasljedio don Nikola Pavić, koji se otprije bio iskazao kao dobar i iskusan muzičar. Don Nikola bio je rodom iz Busovače kod Fojnice u Bosni. U Podstrani je, međutim, ostao samo tri godine, što je bilo dovoljno tek uzdržavanje postignute razine glazbe i Društva, a ne i njihova napretka. Tako se odlaskom don Vjekoslava s mjesta župnika godine 1935. u Podstrani ponovno pojavio osjetljiv problem kapelnika Limene glazbe. Glazba je opet, kao nekoliko puta u svojoj već dva desetljeća dugoj povjesti, ostala bez stručnog voditelja.