REPORTAŽA IZ PODSTRANE - 2. DIO] Na plaži, na Portu, svaku večer je bio ples. Danju kupanje, navečer ples, a pjevao im je i Kićo Slabinac
Autor BRANKO GALIĆ / Foto: Igor Jakšić

Sv. Martin dio je Donjih Poljica i nekad je bio centar Podstrane. Zgrada općine je još tu, a nekad su imali i poštu i matičara, mjesnu zajednicu, turističku zajednicu, poljoprivrednu zadrugu, biblioteku. Sredinom 60-tih stanovništvo se nakon asfaltiranja Jadranske magistrale iz Stare Podstrane naglo počelo "spuštat na more". Gradilo se brzo i neplanski, ulice su ostale uske. Danas se uz obalu ne može naći slobodne zemlje za gradnju, pa se potraga za parcelama nastavila nešto poviše. Pitaju i stranci. I za sebe i za apartmane.

Intenzivna gradnja
Za intenzivnu gradnja obiteljskih kuća građevinski materijal nabavljao se u ta vremena iz obližnje okolice. Vapno se trabakulima dovozilo s otoka Brača, pržina iz susjednih Duća, cement iz Solina i Kaštela. Žalo se vadilo s obale ispred kuća, a kad je to zabranjeno iz kamenoloma u Perunu. Usitnjavale su se i gomile s ruba polja i vinograda.

Sveti Martin je bio najnaseljeniji dio Podstrane. Do 60-tih godina putovalo se brodom linijske plovidbe Omiš - Split, a kad je asfaltirana Jadranska magistrala rijetku poštansku, autobusnu liniju i javni prijevoz kojeg su držala braća Vuleta, zamijenili su "londonci", autobusi Prometa.

Poljoprivreda je tada počivala na lozi i višnji, ponešto maslina, smokava i verdure za osobne potrebe. Bilo je i nešto stočarstva. Već 70-te izgrađen je vodovod, a otvorenjem hotela Lav počela je renesansa Podstrane. Vrijedne podstranske ruke sadile su praske, salatu, blitvu i špinat pa i cvijeće. Slalo se u prodaju u Zagreb, Ljubljanu i Maribor. Iz Svetog Martina se dosta ljudi zaposlilo u hotelu Lav, a vlasnici kuća uz more počeli su se i sami baviti iznajmljivanjem soba turistima.

Ples u Poljoprivrednoj zadruzi
Poljoprivrednici su imali zadrugu koja je bila pravi motor lokalnog gospodarstva pa je osim "core biznisa" imala i svoj kiosk na plaži u Svetog Martina, na Portu, gdje je svaku večer bio ples. Bio je to za mještane centar svita. Danju kupanje, navečer ples .

- Bilo je šušura, igre i ljubavi. Al ne samo ljeti. I zimi nas je zabavljao VIS 5 Plus, a poslije VIS Tamaris. Bile su organizirani i dočeci Nove godine, maskembali i ostale prigodne svečanosti. Ugostiteljstvo turizam su se nadopunjavali i polako istiskivali rad u poljoprivredi. Ljudi su se okrenuli lakšem životu. Okrenuo se u drugom smjeru, u gradnju stanova, apartmana, vila s bazenima. Dobili smo prometnu gužvu, veliko doseljavanje, ali i značajnije prihode od turizma - sjeća se Mario Jakulj, vlasnik caffe bara Porat, smještenog na plaži Sv. Martina.

Porat je bio važan ne samo za putnike, nego i za gospodarstvo, trgovinu i svaku drugu aktivnost pa su se tako čak i taklje za podstranske vinograde dobavljali brodom s Brača. Od tada se plaža proširila, obala sanirala i rado prima nove naraštaje za lijepa vremena. Do prije neka doba znale su se organizirati ribarske večeri iako u Svetom Martinu i nema više ribara. Turistima je na Portu znao zapjevati i Kićo Slabinac.

Doseljenici iz Imotske krajine
Računa se da u Svetom Martinu živi oko dvije tisuće ljudi. Jakulj je mišljenja da je možda i najmanje naseljen od kad postoji.
- Napučeniji je Strožanac i Grljevac jer su bliži Splitu. Ljudi odavde nisu puno prodavali svoju zemlju. Više su ulagali u kuće, apartmane. Ima ljudi koji rade u gradu Splitu, neki su u njemu i ostali, al malo ih je bilo zaposleno u industriji ili službama. Doseljenici su uglavnom iz Imotske krajine. Sedamdesetih se nasulo malo plaže i onda je krenija i turizam malo ozbiljnije. Većinom su dolazili Njemci. Obiteljski turizam. Znalo se unaprid koji će doći. I to bi bilo od prvog sedmog do prve kiše za Veliku Gospu. A sad se to pruduljilo. Počne u šesti misec i traje do kraja devetog dok je lipo vrime - priča Jakulj koji primjećuje da se Sveti Martin naseljava sve više. Trenutno se gradi deset kuća i vila s bazenima. Industrije, tvornica nema. Možda koji obrt. Poljoprivredna zadruga je propala početkom 90 - tih.

- Nisam onda moga zamislit da ću danas verduru kupovat u dućanu. Malo se poljoprivrede sadi radi jer se ide prema lakšem načinu života, a i voda je skupa. Bio je velik požar 1976. godine. Izgorili su vinogradi i malo ko je posadio novog. A zimi? Apartmani, ugostiteljski objekti, zimi vam je to sve pozatvarano. Kao da ste na otoku - kaže Jakulj.

Kralj Arthur
Vjerojatno se u nekoj dokonoj zimi i rodila priča kako je kralj Arthur obitavao na području današnjeg Svetog Martina. Poveznica im je kamena ploča i natpis Lucius Artorius Castus ugrađena u ogradni zid crkve Svetog Martina iz 18. stoljeća što je zapravo ime rimskog centuriona. Rimski carevi znali su im zbog zasluga u ratovima poklanjati zemlje po Dalmaciji da u miru dočekaju starost. Crkva Svetog Martina otvara svoja vrata na Dan mrtvih i u čast svog sveca. Uz crkvu je malo groblje gdje se prestalo ukapati 1978. godine. Većina grobova su ekshumirana i preseljena na groblje Ban. Rijetki su ostali, a među njima poznati podstranski župnici don Petar Car i don Mate Luketa. A možda i kralj Arthur.

 izvor: dalmacijadanas.hr