Međutim, kako doznajemo, u Ministarstvu razmišljaju da se kuće koje su bespravno izgrađene u građevinskim područjima, ali u zonama druge namjene, ipak ne ruše. Ne bi ih se moglo legalizirati, nego bi ih se ostavilo kao trajno nelegalne, zbog čega bi vlasnici plaćali poseban porez. Za sada nije poznato koliko bi bio visok.

Slijedi opsežna rasprava

Pokušali smo i službeno provjeriti informaciju kako se to namjerava poštedjeti od rušenja nelegalne obiteljske kuće i druge objekte koji su građeni suprotno prostornim planovima, na način da ih se zadrži u bespravnom statusu.

"Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja radi na donošenju triju novih zakona, Zakona o prostornom uređenju, Zakona o gradnji i Zakona o građevinskoj inspekciji. Njima će biti uređen dio problematike o kojoj ste nas pitali. Nacrte će Ministarstvo uskoro javno predstaviti, nakon čega će uslijediti opsežna javna rasprava.

Pod zaštitom UNESCO-a

Molimo vas da se još vrlo kratko strpite do objave naših nacrta prijedloga zakona", odgovorili su nam iz Odnosa s javnošću Ministarstva.

Iz ovog diplomatskog odgovora da se iščitati kako se priprema novi pravni temelj na osnovi kojeg će se obistiniti nedavne izjave ministrice Anke Mrak-Taritaš − koje ne bi bile moguće po sadašnjim zakonima − da će se rušiti samo objekti koji se ne nalaze u građevinskoj zoni.

Što se tiče Splita, Trogira i Dubrovnika, zanimljivo je što će biti s bespravnim intervencijama unutar UNESCO-ovih zona zaštite. Naime, to su građevinske zone u kojima Zakon ne dopušta legalizaciju. Za sada nije jasno hoće li biti rušenja u tim zonama i, ako neće, kako će UNESCO primiti takvu odluku Ministarstva, budući da je nedavno kritizirao neke situacije u splitskoj povijesnoj jezgri.

Za sada je iz Ministarstva nemoguće očekivati službenu potvrdu teze koja dolazi iz njihovih izvora da se neće rušiti ni objekti u građevinskim zonama koji ne podnesu zahtjev za legalizacijom do 30. lipnja, nego će im se "udarati" nameti koji će im zagorčati život i prisiliti ih na legalizaciju.

Premda se govori da će se rušenje bespravne gradnje obavljati na trošak ilegalnih graditelja, u osnovi je to vrlo skup posao za državni proračun, s rizičnom mogućnošću naplate od bespravnih graditelja.

Izlazna strategija

Nije rijedak slučaj da rušenje kuće košta koliko i njezina legalizacija. Bivši ministar Ivan Vrdoljak rekao je da za kuću od 400 kvadrata rušenje može koštati do 25.000 eura. Uzmemo li cijenu od 10.000 eura za uklanjanje jedne kuće i neke procjene koje se mogu čuti iz Ministarstva da je u Hrvatskoj čak 300.000 bespravnih objekata, da bi se srušilo trećinu bespravnih objekata u državnom proračunu, trebalo bi osigurati nevjerojatnih milijardu eura!

Uzmemo li još troškove socijalnih problema koji bi se generirali izbacivanjem tolikih ljudi na ulicu, riječ je o nemogućoj misiji za ova recesijska vremena.

Očito da Vladi treba izlazna strategija. Sudeći po izjavama iz Ministarstva, u najgorem su položaju bespravni graditelji u negrađevinskim zonama. No, prostorni se planovi mogu mijenjati. Tako su nam iz Ministarstva odgovorili i kad smo pitali za legalizaciju u park-šumi Marjan.

Međutim, šanse da se 50 bespravnih objekata u park-šumi Marjan, od kojih 15 ima rješenje o rušenju, nađe u građevinskoj zoni s izmjenama GUP-a do 30. lipnja su gotovo nikakve. Budući da je Park-šuma Marjan negrađevinsko područje, koja po Ministarstvu spadaju u prioritete za rušenje, ostaje vidjeti hoće li pravna država tu funkcionirati.

Prenosi: Slobodna Dalmacija