HRVATSKO KATOLIČKO GLAZBENO DRUŠTVO PODSTRANA

Kratka povijest Društva u 20. stoljeću

 HRVATSKO KATOLIČKO GLAZBENO DRUŠTVO-PODSTRANA, osnovao je 1907.godine, mještanin don Petar Car. Društvo je uvedeno u  katastar društava u Dalmaciji pod brojem 985 (knjiga I) u povjesnom arhivu u Zadru, pod nazivom “Hrvatsko katoličko izobrazbeno  društvo-Podstrana”
 U Češkoj su kupljeni novi instrumenti, a platila ih je crkvena blagajna, te ubrzo nakon formiranja, glazba već slijedeće godine, dakle 1908. ima  svoje prve nastupe.

 Bilježi se da je svoj prvi nastup glazba imala na imendan don Petra, dakle 29.lipnja, 1908 god, a prvi javni crkveni, za Ružaricu, prve nedjelje  mjeseca listopada iste godine.

 Da je glazba iz Podstrane od početka bila i Poljička glazba, svjedoči i natpis u tadašnjem listu “Hrvatska kruna” br. 98 i 99, od 3.svibnja, 1908.  god. u kojem se kaže; da će se ubuduće svake godine na Jurjevo, 23. travnja, održavati velika pučka skupština na Gracu (iznad Gata), po  starom pučkom običaju, te na kraju natpisa stoji: Kod prve dojduće skupštine svečanost će začiniti i novo ustrojena Poljička glazba  iz Podstrane.

 Prvi službeni nastup van podstrane glazba je imala 19. srpnja, 1908. god. u Omišu.

 Nižu se nastupi na velikom hrvatskom zboru u Kninu 1912. god, otvaranju željezničke postaje u Klis-Kosi itd.
 Pri osnivanju općine Poljica-Priko 1911. godine, pozvana je kao jedina Poljička glazba, a pozivana je i za sve velike proslave u Poljicima.Za  uzvrat je primala izvjesnu financijsku potporu.

 Prve probe glazbe su se održavale u tadašnjoj crkvenoj kući, koja se nalazila na mjestu današnje Čitovnice. Nakon početka izgradnje zgrade  Čitovnice 1912. godine, koja je izgrađena za godinu dana, glazba je uselila na I kat, te je dobila veliki prostor za rad.
 U tim počecima teško je bilo naći stručnog voditelja, te je konačno učenje teorije glazbe (dok nisu stigli naručeni instrumenti) vršio maestro  Karlo Ksenitz iz Splita.

 Putovao bi parobrodom, poznatim “Knez”-om iz Splita do Sv.Martina dva puta sedmično, a u Sv Martinu bi ga čekala mazga ili konj, vlasništvo  nekog od članova glazbe, te ga prebacili u gornju Podstranu.
 Nedugo nakon osnivanja i velikog početnog zamaha, rad glazbe prestaje, početkom I svjetskog rata.

 Završetkom rata 1918. god. glazba ponovno počinje s radom.Don Petar odlazi u mirovinu, te glazbu uči amater Marin Tomasović-Stopiklica.
 Tek dolaskom župnika don Vjekoslava Frue (don “Diđi”), nećaka prvog učitelja Karla Ksenitza, 1921 god, nastavlja se kvalitetniji rad glazbe.

 Treba napomenuti da su u to vrijeme paralelno sa radom glazbe djelovale i druge sekcije, kao dramska i pjevački zbor, te je sve to tvorilo jednu  jaku jezgru za poletni rad na svim poljima.
 To je bilo vrijeme kada su iz polja dopirali zvuci fligorne, basa, klarineta, ..., kad su za vrijeme podnevnog odmora u polju, glazbari uvježbavali  kompozicije.

 Zbog velike aktivnosti u radu između dva rata, glazba je pozivana na brojne nastupe, a naročito pri manifestacijama “Hrvatske seljačke  stranke” HSS, kojoj su svi pripadali.Dolaskom el.struje u mjesto 1928. god, aktivnosti su se mogle odvijati i u večernjim satima.

 Kao raritet dobro je istaknuti, da je u to doba kupljen koncertni klavir u Splitu kojeg je doveo parobrod u Sv. Martin, a mještani su ga na  ramenima prenijeli u gornju Podstranu.Bio je to nezaboravni dan, jer su svi mještani pohrlili u Čitovnicu, koja nije mogla primiti sve znatiželjnike.

 Koliko je kulturno-umjetnički život bio jak u to doba svjedoči i podatak od 29. lipnja 1932. god. Na Euharistijskom kongresu u Omišu je nastupila  glazba iz Podstrane, koja je brojila 44 glazbara, nastupio je mješoviti pjevački zbor, sastavljen od 60-ero djece i 40 odraslih pjevača, dakle ukupno 150 učesnika.Podstrana je tada brojila oko tisuću duša.

Nije naodmet spomenuti, da je pjevački zbor iz Podstrane nastupio 1935. god. u HNK u Splitu i osvojio 1. mjesto. Zato ne čudi izjava don Diđija, da je; Podstrana najmuzikalnije mjesto u Poljicima.

Pri svim nastupima glazbu je predvodio barjaktar, noseći hrvatsku trobojnicu.
Za vrijeme svog djelovanja, don Petar je napravio nacrt za zastavu Društva, koja je realizirana 1935. god.Te godine je u samostanu časnih sestara u Splitu izvezena zastava, pod čijim stijegom i danas glazba nastupa.Ona je bila simbol glazbe na svim nastupima, ona se ljubomorno čuvala u ratu i poslije rata, kada njeni simboli nisu uvijek bili rado viđeni na javnim nastupima glazbe. Zato nam je sada još draža.

1935. god. don Diđi odlazi na studij u Rim, te glazbu nakratko uči don Nikola Pavić, do godine 1939.
Nakon njega glazbare uči vrstan glazbenik Zvonimir Milošević.

Rad glazbe je opet prekinuo rat, te 1943. god. glazba pada u zarobljeništvo i glazbare odvode u logor.
Prestankom rata, glazbu ponovno oživljava među ostalim jedini osnivač iz 1907. god. Marin Tomasović-Stopiklica.

U nedostatku stručnog voditelja starije glazbare uvježbava Marin Tomasović-Stopiklica, a mlađe glazbare Ivo Žanić.
Glazbi je 1947. god promijenjeno ime u: Hrvatsko glazbeno društvo ”Ljubić”.

Učitelj glazbe 1954. god. je Stjepan Fadić koji ju je učio do 1956./1957., kada za voditelja dolazi Mijo Perišin.

Seljenjem Podstrane na more šezdesetih godina, gotovo su svi glazbari napustili gornju Podstranu, te su se probe glazbe održavale u prostorijama odmarališta “DILJ”- a Vinkovci i u konobi glazbara Petra Kaštelančić.

Izgradnjom Zadružnog doma u Sv.Martinu koja je započela 1964. god. glazba dobiva povoljnije uvjete za rad.
1970. god. se iz redova glazbe formira vokalno instrumentalni sastav “5 PLUS”, sa 7 članova, koji je dva desetljeća zabavljao mještane i goste u Podstrani i široj okolici. Kroz VIS “5 PLUS” se izmjenilo više od 30 glazbara.

1972. god. za voditelja glazbe dolazi Adam Klarić.
Tada se formiraju i druge sekcije kao što su: gitaraška, harmonikaška, dramsko recitatorska, a Društvo 1973. god. prelazi u: Kulturno umjetničko društvo-LJUBIĆ.
Te godine su jedne od najplodnijih godina u radu društva.
Za svoj rad Društvo je 1975. god. odlikovano od predsjednika države.Također je odlikovano zlatnim grbom grada Splita za 70-tu godišnjicu postojanja.

Njegujući prijateljske veze sa gradom Hove u Belgiji, glazba odlazi u posjet njihovoj limenoj glazbi; KRALJEVSKA GLAZBA “SAN lawrence” 1983. god (od 11. do 19. rujna). U Belgiji je održano nekoliko koncerata (Hove i Brüge).
Do uzvratnog posjeta dolazi slijedeće godine u vremenu od 10. do 17. kolovoza, kada glazbari i mažoretkinje iz Hovea nastupaju u: Gatima, Splitskoj rivi, Supetru i Podstrani na zajedničkom koncertu.
Glazba gostuje opet 1989. god. u Belgiji (od 6. do 15. rujna) na 11. međunarodnom glazbenom festivalu.

Slijedeće godine, dakle 1990. glazba vraća svoje izvorno ime: HRVATSKO KATOLIČKO GLAZBENO DRUŠTVO-PODSTRANA.

Formiranjem općine Podstrana, glazba dobiva veća financijska sredstva za rad.

Čelništvo općine i općinsko Poglavarstvo su bezrezervno podržavali svaku inicijativu za obnovu instrumenata i uniformi, te su za 90. rođendan glazbi odobrili sredstva, kojima je kupljeno 40 novih instrumenata i uniforme za 30 glazbara.
Također nakon privremenog gostovanja u prostorima općinske zgrade, 1997. god. glazbi je vraćen prostor u domu u Sv. Martinu.

Ne možemo ne spomenuti glazbara sa najdužim stažom u Hrvatskoj, pa i šire:
Tadiju Božikovića koji je počeo svirati daleke 1921. god., a njegovo rolo (doboš) je utihnulo nakon 79 godina sviranja.

Stručni voditelj glazbe od 1999. god. je Miro Primažić.

U sklopu Glazbe od 2008. godine djeluje klapa "Praska".

Od 2011. godine stručni voditelj Glazbe je prof. Mate Kalajžić.

Računamo da je kroz redove glazbe prošlo oko 400 glazbara od njena osnivanja do danas ili slikovito: gotovo nema obitelji iz koje bar jedan član nije svirao u glazbi.

Drugim riječima; glazba - to je Podstrana.

MARJANSKA ŠTAFETA UTORAK 26.05.2015

U ovogodišnjoj tradicionalnoj Marjanskoj štafeti koja je u utorak održana po 68. put,drugo mjesto osvojili su učenici OŠ Strožanac i ostvarili do sada najbolji uspjeh na ovom natjecanju.

Što se tiče učenica, ostvarile su vrlo dobar rezultat i na kraja osvojile 11.mjesto.

Štafeta, koju organizira Savez školskih športskih društava grada Splita, već se uobičajeno trči oko Marjana - od Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika do "Spinutskih vrata", a dužina rute je otprilike šest kilometara.

- Za pretrčati cijelu rutu treba im nekih 15 minuta, a štafete se izmijenjuju svakih 300-350 metara – pojasnio nam je Mladen Milović, glavni tajnik Saveza športskih društava grada Splita, dodavši kako je u ovoj utrci sudjelovalo 1200 djece iz osnovnih i srednjih škola.

Cure i dečki svoju su zadaću shvatili skroz ozbiljno. Vidjeli smo da se trčalo s pravom strašću i nije bilo nikakvih ozljeda.

Sreća zbog pobjede obasjala je lica učenika sedmih i osmih razreda OŠ Strožanac iz Podstrane. Iako smo u odnosu na ostale škole, zbog udaljenosti rijetko na Marjanu, to nas nije spriječilo da osvoje 2.mjesto na Marjanskoj štafeti.

IME PREZIME:

1. David Stipić 11

2. Renato Marić Banje 10

3. Stipe Barišić 9

4. Marin Krešo 8

5. Mateo Budimir-Bekan 7

6. Frane Barbić 6

7. Antonio Lovrinović 5

8. Karlo Budimir 4

9. Jakov Zubić 3

10. Mate Gilić 2

11. Bože Dajmanović 1

12. Marko Ćosić-Šurlin 12

13. Vuković Borna 13

14. Vlade Prgomet 14

15. Ivan Marić Banje 15

16. Toni Perišić 16

17. Ante Jakovac 17

18. Ivan Čorić 18

19. Ante Vranješ 19

20. Antonio Perišić 20

ENES BULJAN,prof.