Priča o Četiri svijeće
Jednom davno, u dugoj hladnoj noći, četiri su svijeće polagano gorjele svaka sa svojom sjenkom na svodu staroga hrama. Bila je tišina i čuo se njihov razgovor, koji se na prstima provlačio stidljivo kroz pukotinu kamenih zidova da bi na kraju nestao u lišću obližnjeg hrasta. Sa sjetom su se prisjećali vremena kada su na svakom stolu svoj vosak radosno preljevale u razne oblike i boje. Djeca bi na pečate tople kroz smijeh rukice grijale, slušajući priče velikih, dok se miris kruha i pečenja zrakom širio, razigrano i veselo sva djeca i veliki i sjenke oko stola u kolo bi se dohvatili. Tisuće iskri u noćima svijeća. No, vremenom su veliki prestali oko stolova sjediti... Počela je priču prva svijeća: „Ja sam MIR, ali nažalost, ljudi me ne uspjevaju sačuvati, nije im stalo do mene, puni su straha i bijesa, njihova srca su utonula u tvrdu tamu, traži se onaj tko je prvi udario, ne zato da mu se oprosti, nego da mu se uzvrati udarcem. Zlo izaziva zlo. Nasilje rađa nasiljem, nepravda slijedi nepravdu, mislim da ću se ugasiti.“ Nestao je plamen na svijeći samo miris u tišini. Nakon kraće šutnje druga svijeća je progovorila: „ Ja sam VJERA, ali nažalost, mnogi ljudi spavaju iako toga nisu svjesni. Oni se rađaju spavajući, žive spavajući, odgajaju djecu spavajući, umiru spavajući bez da se ikada probude. Oni nikada ne spoznaju ljupkost i ljepotu ove stvari koju nazivamo ljudsko postojanje, imaju površnu vjeru i ja ih ne zanimam, nema smisla da i dalje gorim. Svjetlost u hramu postala je bolna... Treća je svijeća žalosno nadodala: „Ja sam LJUBAV, ali nemam više snage, nažalost, ljudi zaboravljaju na mene i na to koliko sam im potrebna; zaboravljaju da dužnost bez ljubavi stvara ljutnju, odgovornost bez ljubavi bezobzirnost, spretnost bez ljubavi okrutnost, prijateljstvo bez ljubavi licemjerstvo, čast bez ljubavi ponos, vlasništvo bez ljubavi bijedu ; oni ne ljube ni svoje najbliže.“ reče i bez oklijevanja se ugasi...napolju je bijesnio vjetar. Odjednom su se otvorila željezna vrata hrama i na njima se pojavilo malo dijete velikih plavih očiju. Kad je ugledalo tri ugašene svijeće zavapi pružajući promrzle rukice. „Što je to? – Vi ste trebale svijetliti do kraja.“ Rekavši to, počelo je plakati. Na to, savršenom iskrenošću sasvim tiho je progovorila četvrta svijeća: „Ne boj se, dok ja gorim, moći ćemo upaliti ugašene svijeće. Ja sam NADA! Gdje postoji opraštanje, tu mrtvi više ne traže krv živih i tu mrtve više ne treba osvećivati. Ponovo će hodati i neće se umoriti.“ Djetetu su zablistale oči od radosti dok je s upaljenom svijećom vraćalo svjetlo ugašenim svijećama...
Pozivamo sve naše stalne darivatelje kao i one koji to žele postati da se odazovu humanitarnoj akciji dobrovoljnog darivanja krvi u organizaciji Hrvatskog crvenog križa, GDCK Split, KDDK Podstrana i Torcide Stobreč.
Akcija će se održati ove subote (25. studenog) od 9 do 12.30 sati, u prostorijama DŠR STROŽANAC - Jurasova 3, Strožanac.
Napominjemo kako krv mogu darovati sve zdrave osobe od 18 do 65 godina starosti.
45. međunarodni plivački miting “Mladost 2017.” održao se ovu subotu i nedjelju, 11.-12. studenog 2017., na bazenu PVC Mladost.
Uz nastupe svih naših reprezentativaca te jakih reprezentacija, ali i klubova plivača Slovenije, Srbije, BIH, Turske, Bugarske, Italije, Izraela bilo je ovo jedno izvrsno natjecanje.
Naša Ivana Prižmić je disciplinu 200m leptir otplivala sa rezultatom 2:24.97 i osvojila 3. mjesto u juniorskoj i apsolutnoj kategoriji.
Mjesec je to u kojem smo ostali bez najboljih i najhrabrijih junaka koje je u borbi vodila neizmjerna ljubav prema Hrvatskoj, suprostavljajući se mnogoljudnijem i naoružanijem agresoru.
12. studenog, 1991.g. Vladimir Vuković - Vata, kao pripadnik 9. Bojne HOS-a 4. Brigade ZNG-e Split, dao je svoj život za obranu Domovine. Osim njega, toga dana, poginuli su još devetorica hrvatskih branitelja: Božo Merčep, Ante Landikušić, Siniša Tkalec, Zdenko Baričević, Mario Matana, Mato Damjanović, Tomislav Bender, Ivan Rajić i Mladen Čavara.
Neka im je vječna slava!
TORCIDIN VREMEPLOV
Mi ka mulci napravili od lancuna veliku zastavu na štapu . Bili smo valjda iz klase „optimist“ jer već davno prije su takve zastave oduzimali,pa je tako i ova naša pokupljena na ulazu.Nisu nam je dali unijeti iako smo glasno protestirali, ali uz prijetnje pandurije brzo smo se primirili.
Na ulazu su nam davali one male od papira yu-zastave koje smo mi uredno bacali... Netko je i došao s tim zastavicama na sjever ali ih je brzo morao baciti jer je tako naredio Vladimir Vuković Vata, čovjek koji je poginuo 91. na Srđu.. Pokoj mu duši ! Tako da od tih tisuća zastavica nije bila nijedna,odnosno sve su bile na podu.Poslije je to razljutilo ondašnje moćnike pa su neki momci iz Torcide morali kupiti to nastalo smeće...Inače Torcida je uvijek bila nacionalno osviještena grupa,tako da je se uvijek znalo koji je naš barjak pravi iza kojeg mi stojimo...
Za vrime utakmice non stop smo zajebavali onog redikula od novinara pok. Popadića; Pederuuu... !
Popadiću,pokislo ti perje... ! A on bi na sebi ima yugoslavensku zastavu i na taj način nas je provocira uz hvatanje za svoju „muškost“.
Inače,nas je bilo malo, pa sam ostao u čudu kako taj meč sa Zvezdom prati nikad manji broj ljudi. Bila je srida,možda je i to razlog. A gostiju se ne sjećam da su bili na jugu,osim možda samo vojske.Razlog je bila i represija koja se vodila nad pripadnicima Torcide. Ne znam kako je bilo s ostalim navijačkim grupama,ali nas je nastojalo na sve načine neutralizirati,tako da na toj utakmici nije bilo viđeno puno pravih navijačkih imena.Sjećam se pok. Parangala da je bio sa jednim purgerom u žutoj kabanici sa nekom plavo bilom šahovnica zastavom. Jadnog Parangala je nemali broj puta pokupilo sa utakmice i iz vlaka, ali sjećam se da je na ovoj bio do kraja.Kažem, vodile su se represalije prema Torcidi,tako da su odmah djelovali ti udbaši koji su sjedili blizu nas.Za mali neki prekršaj,odmah su hapsili. Sjećam se jednog prijatelja od Rokija(zna ga 1981) kako je brutalno izveden sa sjevera krvareći... Ti govnari kao i onaj Evelin su točno bili među nama tako da nisi mogao pjevati nacionalističke pjesme. Odmah bi onoga tko bi poveo pjesmu odvodili. Na moj uzvik: Mi Hrvati ! baš to spomenuto „g...o“ oštro je pogledalo i zaprijetilo jednoj ugrozi od 14 godina kao sebi al pari da šutim. Pa se mislim sada kako je govnar dobro prošao u ono „teško“ vrijeme. Da sam dobio što „nezgodno“ od njega sigurno bi mu vratio s kamatama. Te stvari pamtim ko slon...Ovo nije moj apel drugima za isti model ponašanja već čisto osobni moj stav...Valjda sebe poznajem... Kad se nije moglo ništa pjevati što ne bi bilo njihovom uhu drago
čuti,sjećam se jednog našeg da je cijelo vrijeme držao kutiju „Croatije“ u ruci visoko podignutu u vis.
Srećom takvo vrijeme je prošlo, a došlo je opet neko drugo vrijeme gdje opet ti spomenuti „balegari“ isplivavaju na površinu i opet zauzimaju dobre i najbolje pozicije u društvu i vode glavnu riječ.Ako su ih ikada i izgubili ? A netko ga je zvao i za odvjetnika navijačke grupe koju je on progonio.
Općina Podstrana i Društvo Poljičana sv. Jure Priko - ogranak Podstrana organiziraju proslavu u čast sv.Martina koja će se održati danas, 11.11., s početkom u 16:30 sati ( nakon svete mise) u Svetom Martinu na Portu.
Pozivamo vas na degustaciju mladih poljičkih vina i poljičkih specijaliteta uz nastup ženske klapa Kurjože.
Željana Krželj - povjerenica Poljičana za Podstranu.