Najelegantnija definicija ferate je ona koja kaže da je to način da planinar osjeti kako je biti alpinist. Da osjeti stijenu, namiriše onaj specifičan miris vapnenca, da gleda ptice odozgo, da koristi ruke koliko i noge. Da ga sila teže povlači na neku novu stranu, da gleda niz, a ne kao inače uz liticu.

Ferata je, enciklopedijskim rječnikom rečeno – klinovima i sajlama osiguran put kroz stijenu ili liticu. Omogućava putniku namjerniku, planinaru, avanturistu, da bez nekog znanja i s malo opreme a puno hrabrosti i vještine prođe putem koji bi inače bio preopasan. Putem rezerviranim za alpiniste i slobodne penjače. Za ovu našu Via Peruniku neophodan je penjački pojas, gurtna za osiguranje i kaciga. I poštene cipele.

Zašto ferata i zašto baš tu? Ferata je ultra zabavna za sve koji se patološki ne boje visine, ferata je nešto najatraktivnije na što običan planinar može u planini naići, pruža novu perspektivu, nove zadivljujuće vidike, luči adrenalin i čini sudionika sretnim. Zato što svi turisti koji nisu ovdje došli samo pocrniti nego i nešto vidjeti na spomen ferate dižu uši kao doberman na straži. Duboko sam uvjeren da, kad se za našu Peruniku pročuje, jedan pristojan postotak (avan)turista će doći u Podstranu upravo radi nje. Mnogi će se i vratiti. Iz istog razloga.

Zašto baš tu? Prvi razlog je što je Perunić najveća stijena na Perunu. Drugi razlog je prilično jednostavan pristup (na kojem će se morati još poraditi). Treći razlog je što se na stijeni Perunića već nalazi penjalište za slobodne penjače. No možda najbitniji razlog je upravo atraktivnost same staze. Jer...

Gledano iz Stobreča osobito u popodnevnim satima, igra svijetla i sjene vrhom Peruna jasno nam ocrtava zaspalog Boga. Vidimo njegov šljem, jake obrve, oko i kvrgavi sivi nos, usnicu. Vidimo brdo Križ kao stomak, Sveti Jure na Vršini mu struk. Ferata Perunika kreće od dna zamišljenog jastuka, vodi preko Perunovog uha da bi rubom obrve završila na samom vrhu.

Putem nas prate nevjerovatni pogledi, na Split, na Trogirski zaljev, obzorom redom vidimo Biokovo, Pelješac, Brač nam dozvoljava samo komad Korčule, u daljini se vidi Vis, Šolta malo bliže, a iza Drvenici i Čiovo. Podstrana nam je na dlanu, a na samom vrhu, svakim novim korakom izranja fascinantni masiv Mosora. Ako čovjek i nije neki uživatelja adrenalina, isplati mu se proći feratom samo radi ljepote.
Kako je ferata Perunika uopće nastala? Pa, ideja se, zbog idealnih uvjeta nametnula sama od sebe. Članovi i penjači planinarskog društva Perun odavno su nišanili upravo taj cilj. No trebalo je sredstava, trebalo je logistike, trebalo je znanje. I trebalo je puno, puno truda i rada. Volonterskog rada. Prvi problem riješen je uz svesrdnu pomoć Općine i Turističke Zajednice Podstrana. Oni su financirali, bez njih ništa od ovog ne bi bilo moguće, stoga im veliko hvala. Znanje? E tu uskače Iris Adventure Team.

Turistička agencija koja je zanemarila vlastite obaveze i svesrdno uskočila sa znanjem, opremom i ljudima. Bez njih ova ferata možda ne bi bila ovako atraktivna, a sigurno ne bi bila ovoliko sigurna. Testni obilasci na koje smo zvali alpiniste od renomea i iskustva otkrili su nam dvije stvari: izuzetno visoka sigurnost i fascinantni pogledi. Na kraju se udružilo nekoliko članova Iris Adventure Team i PD Perun, zasukali rukave, navukli penjačke pojaseve i uhvatili se bušilica, krampova čekića... Za nešto više od mjesec dana – u rekordnom vremenu, dakle- vješanja o užad, rušenja stijenja i razvlačenja sajle nastala je Perunika. Naša kratka ali slatka Ferata. Otvorenje za javnost bit će uskoro i bit će te obaviješteni.

Koristim priliku da se još jednom zahvalim sponzorima ovog malog dragulja: Općina Podstrana i TZ Podstrana, veliko vam hvala, bez vašeg razumijevanja i svesrdne pomoći, ništa od ovog ne bi bilo.
I Iris Adventure Team i PD Perun, veliko i vama hvala, bez vas ovo ne bi bilo ovako atraktivno, zabavno i sigurno.

Vidimo se na skorom otvorenju.