O Podstrani

Nedjelja, 09 Siječanj 2022 13:44

Upoznajemo Podstranu - Uloga svećenika u zajednici

Receptura po kojoj svećenik pokreće društveni život nekog mjesta nije nepoznata u našim krajevima, osobito na početku XX.stoljeća. Povijest i inače svjedoči kako su se na počecima stoljeća događali epohalni pomaci - napose u umjetnosti - koji su utrli put reformama i (r)evolucijama koje se imaju biti u sljedećih stotinjak godina.

Princip po kojem je upravo dušobrižnik ,kurat, bio glavnim zamašnjakom u kulturnom životu svojeg dijela dijeceze, može se smatrati modelom funkcioniranja bodulske i priobalne Hrvatske. Vrijeme je to u kojem je narod bio prepušten samom sebi, u kojem je orijentacija bila usmjerena uglavnom u stočarsko-poljoprivrednom ili ribarsko-brodograđevnom pravcu, kad su obitelji živjele od vlastitog rada i na temelju vlastite snalažljivosti. Aktivnost u kulturno umjetničkim društvima ili vatrogasnim klubovima bila je naoko hobistička, ali se smatra obvezom i potrebom. Kulturno - umjetnička društva i vatrogasni domovi bili su nadgradnja, a esencija društvenog života i smisao okupljanja referirali su se i reflektirali u djelovanjima crkvenih zborova koji su - baš kao i župa, baš kao i Crkva - bili imanentna sastavnica života u selu.
(Važnost, konkretnom, vatrogasnih društava u Hrvatskoj vidi se i po tome što su neka njihova udruženja u svojem djelokrugu imala i limenu glazbu!)

Spomenuli smo don Petra Cara, čovjeka koji je umnogome obilježio razvoj i napredak društvenoga i kulturnoga života Podstrane. On je Podstranjanin od kolina, rođen 17.siječnja 1861. u Podstrani, od oca Ivana i majke Ivanice rođene Karaman, iz susjednih Jesenica. Župnik u Podstrani bio je u razdoblju od 1906. do 1918. Suprotno poznatoj izreci Nemo propheta in patria, don Petar je doista bio ''prorok u svojem zavičaju''. Imao je ugled kakav inače ima stranac ili došljak i nije mu bio problem uspostaviti autoritet među svojim sumještanima, kao ni stvarati i prekrajati programe i ideje za koje je smatrao da su na dobrobit čitavoj župskoj zajednici.

Školovao se don Petar u sjemeništu na Priku, od 1873. pa do 1879. godine, kad je sjemenište i zatvoreno. Kako tadašnje austrijske vlasti nisu priznavale tu školu, splitski ordinarij nije ga mogao uključiti u službu na području svoje biskupije. Zato ga je poslao skopskom biskupu fra Fulgenciju Carevu, koji ga je primio i poslao u Skadar na studij teologije. Pošto je dogotovio studij, isti ga je biskup zaredio za svećenika 24.kolovoza 1886. te ga je vrlo brzo postavio za župnika u Prizrenu. Zanimljivo je da je ondje bio na službi sve do lipnja 1894. godine, kad se, mimo biskupove volje, vraća u Split. Spletom sretnih okolnosti nostrificirani su mu i status i diploma, pa je ubrzo postao svećenikom Splitske biskupije. Do svibnja 1896. bio je dušobrižnikom u Zasioku, ali je ostalo nepoznato zbog čega je otišao za župnika u Dračevcu na otoku Braču te tražio dopuštenje pristupa Hvarskoj biskupiji. Toj mu molbi ipak nije udovoljeno, pa se vratio natrag u rujnu 1898.godine. Vrativši se na kopno poslan je u službu Nova Sela na Cetini, a nakon kratkog boravka premješten je u Muć Donji te zatim u župu sv. Križa u Velom Varošu u Splitu. U tih nekoliko godina i zdravstveno stanje mu se bilo narušilo, što mu je omogućilo jednogodišnju poštedu. Već smo u godini 1905., koju don Petar provodi na funkciji dušobrižnika u splitskoj bolnici. Ljeta Gospodnjega 1906. na inzistiranje Podstranaca, imenovan je svećenikom u župi Podstrana, gdje je ubrzo bio izabran i na mjesto predsjednika Mjesnog školskog vijeća. Poslije 12 godina mukotrpnog rada, na vlastito traženje, razriješen je župničke službe početkom 1918. godine, nakon čega se nastanio u svojoj skromnoj kućici u uvali Sveti Martin. Usprkos poštedi, umirovljen je tek godine 1921. Umro je 18.ožujka 1926. u 65 godini života. Pokopan je u svećeničkoj grobnici kod crkve svetog Martina, gdje i danas počiva.

U svojih sedam i pol desetljeća života don Petar Car napravio je mnogo. Posebice je to očito motri li se njegovo djelovanje iz rakursa Podstrane. Plod sjemena koje je u zemlju bio posadio prije gotovo jednog stoljeća, još uvijek raste, klija i razvija se, na ponos i sreću svih Podstranaca, kao i njihovih prijatelja i poštovatelja.

Više u ovoj kategoriji: « Iz prošlosti Podstrane

Please publish modules in offcanvas position.