Ponedjeljak, 27 Rujan 2021 22:39

Treba li trener uvesti svako dijete u igru koje ima pravo nastupa na utakmici?

Vrijedi li riskirati rezulat zamjenama?

Kroz svoju karijeru sam često mijenjao stav na ovo pitanje. Da li je u redu od mene kao trenera da svjesnom promjenom igrača tako da zamijenim boljeg igrača s lošijim ugrozim rezultat cijele ekipe?

Razmišljao sam da unaprijed donesenom odlukom da svi pozvani igrači nastupe na utakmici šaljem pogrešnu poruku ekipi. Možda će dobiti poruku da rezultat nije bitan kada trener u trenucima kada je utakmica neizvjesna uvodi zamjenu koja je čak i djeci lošija od igrača kojeg mijenja?
Često sam bio na udaru kritika od drugih roditelja na račun toga. Obično onih čija su djeca bila kvalitetnija u momčadi. Bilo mi je lakše se nositi s njihovim kritikama, nego s osobnim nesigurnostima praćenim svim tim upitnicima koji su lebdjeli iznad moje glave.

Da bi se došlo do jasnog odgovora uopće nije jednostavno. U tome pomaže iskustvo s nogometnih terena kao i proučavanje razvoja dječje psihologije. Ono što se nekad čini logičnim i ispravnim promjenom perspektive se pokaže pogrešnim.

Sva djeca zazlužuju poštovanje

Svako dijete zaslužuje i traži poštovanje. Nogometno poštovanje se dobiva prihvaćanjem od strane roditelja i trenera. Prihvatiti dijete ne znači da mu moramo reći da je nabolje kada ono to nije. Prihvaćanje znači da ga poštujemo usprkos njegovim ”manama”.

Pozvati mladog nogometaša na utakmicu i zatim mu ne dopustiti da igra može biti izrazito traumatično iskustvo za dijete. Roditelj bi trebao znati da je u većini slučajeva to jasna poruka kojom trener može izraziti nepoštovanje prema igraču. Ako takvo ponašanje postane učestalo ono će razrušiti samopouzdanje, ali može uništiti samopoštovanje kod djeteta. U takvim slučajevima roditelj treba zaštititi svoje dijete.

Ostavljanje igrača na klupi ponekad ima smisla. Recimo ako se radi o starijim vratarima gdje trener može iskomunicirati s njima da će svaki braniti cijele utakmice, pa će se izmjenjivati po dogovorenom planu. Ne ulazak na teren može biti opravdan ako se igrač ne ponaša prikladno na klupi i ne poštuje određena pravila ponašanja. Opravdano je ostaviti dijete bez nastupa ako trener primijeti da igrač nije spreman za utakmicu zbog određenih tjelesnih smetnji poput ozljede ili da ima psihičkih problema poput prevelike anksioznosti i straha od nastupa. Tada treba biti oprezan i strpljiv, pogotovo ako dijete odbija ulazak.

Kad svi igraju nitko ne gubi

Ono što će mnogi prigovoriti je zbog čega bi netko trebao žrtvovati kvalitetnu djecu na štetu onih lošijih? Kvalitetna djeca zaslužuju da igraju i da im se omogući pobjeda. Glavni protuargument nastupanju svih igrača na utakmicama mladeži je zbog čega bi se oduzimalo vrijeme igre nadarenoj djeci i tako usporavalo njihov razvoj zbog onih koji imaju manje izgleda da se ostvare u nogometu.

Stav zašto bi svi pozvani igrači trebali nastupati na utakmicama se može braniti iz različitih pozicija. Može se opravdati tako da nemamo pravo raditi štetu bilo kojem djetetu bez obzira na konačan rezultat. Taj način je upitan jer se onda bira između manjeg i većeg zla. Manje je zlo ako talentu smanjimo prostor za igru, nego ako degradiramo nogometaša iz drugog plana.

Ono što bi se malo tko dosjetio je da svi dobivaju ako svi igraju, ili da su svi sudionici nogometnih utakmica gubitnici, ako ne nastupe svi igrači koji imaju pravo nastupa. To se pravilo može primijeniti bez obzira na rezultat utakmice.

Djeca uče iz stava kojeg zauzimaju trener i roditelji

Za svakog nogometnog igrača je važno da shvati da je na terenu istovremeno jedinka ali i dio momčadi. Da bi nogometaš dobro funkcionirao unutar ekipe mora naučiti cijeniti sebe, ali i druge članove momčadi. Tek u onom trenutku kad cijeniš druge možeš ih prihvatiti i boriti se za njih. U tom trenutku oni će prihvatiti tebe i uzvratiti prihvaćanje.

Prihvaćanje da je u redu biti najbolji igrač u momčadi jednako kao prosječan ili slabiji igrač je jedna od najvažnijih lekcija u mladosti. Većina igrača prolazi kroz sve tri faze kroz karijeru htjeli to oni ili ne.

Možeš biti najbolji u klubu ali kad dolaziš u reprezentaciju u redu je biti lošiji i prosječan u jednom trenutku. Ako igraš s mlađima si najbolji, ali je u redu da si lošiji kad dođeš u stariju grupu. Nema ništa loše ako se vraćaš nakon ozljede i nisi više toliko dobar kakav si bio prije nezgode.

Igrač ne može sam od sebe naučiti poštovati svoje suigrače. Također neće sam od sebe prihvatiti kako je u redu da i on, u određenom trenutku, ima pravo da bude lošiji zbog određenih okolnosti. Takav stav se izgrađuje kroz stavove u najranijoj dobi.

Ne izgradili se u mladosti pozitivan stav prema suigračima bez obzira na njihovu trenutnu kvalitetu, igraču se kao bumerang može odbiti o glavu. Neće moći podnijeti situaciju kada on ne bude dobar. Poistovjetit će ostavljanje na klupi s tim da ne vrijedi kao igrač. Bit će mu toliko teško da postoji vjerojatnost da odustane od treniranja.

Ovdje govorim o negativnim posljedicama na kvalitetne igrače kada trener ili roditelj ne poštuju njihove suigrače i ne odnose im se s poštovanjem. Posljedice koje manjak poštovanja od strane kvalitetna djeca mogu biti toliko loša da im se dugoročno može narušiti zdravlje.

Trener treba pokazati igraču kako da vjeruje u sebe i druge

Zbog toga se trener vizionar obraća svim sudionicima na utakmici s poštovanjem. Nema većeg poniženja za dijete kad ga trener zove na utakmicu i ne dopusti mu da igra ako postoji mogućnost za ulazak u igru. Ili mu taj igrač igra isključivo igra kad je rezultat nedostižan. Otvoreno vrijeđanje je zakonski zabranjeno te treba biti prijavljeno. Indirektni napadi na dijete su češći, teže se primijete ali su jednako loši.

Trener koji zna svoj posao će dati priliku svim sudionicima utakmice. Ne tvrdim da svi igrači trebaju igrati jednako . Svaki sudionik bi trebao dobiti povjerenje od trenera u trenucima kad je ishod utakmice neizvjestan.

Iz neznanja bi roditelj mogao tu odluku interpretirati kako treneru nije važan rezultat. U takvim situacijama to naprosto nije točno. Svaka pobjeda koja se ostvari proizlazi iz temelja rada u prošlosti. Uspjeh je nadogradnja na treninge i utakmice koji su se realizirali prije samog uspjeha. Jednako tako svaki sljedeći uspjeh će se temeljiti na sadašnjem radu. Rezultat u prvenstvu je niz utakmica.

Ni jedan rezultat koji se ostvari u mlađim dobnim kategorijama ne može pomoći talentiranom nogometašu u budućnosti kao iskustvo koje nosi sa sobom iz pionira u kadete, juniore ili seniore. Stav da je svaki igrač vrijedan na terenu bez obzira da li ga trener stavi u prvu momčad, ostavi na klupi ili ga baci na tribinu mu daje snagu nogometašima za nadmetanje. Nije lako gledati utakmice s klupe ili se dokazivati u kvalitetnim momčadima. Ono što je zabluda je stav da će to biti lakše ako ne poštujemo ulogu zamjene nego isključivo uloge vođe na terenu.

Sa takvim učenjima i razmišljanjima ćemo izgubiti više nogometnih talenata nego ako im skratimo vrijeme igre nekoliko minuta na utakmicama. Bit ćemo tužni svjedoci kako će nadareni igrači odustajati ili ulaziti u sukobe u trenucima kada se od njih očekuje dodatna želja za dokazivanjem.

Kako riješiti problem?

Izmjenom pravila

Zakonske prepreke koliko djece može nastupiti na utakmicama mladeži mijenjaju u korist igrača iz godine u godinu. U posljednje vrijeme savezi su donijeli odluke koje idu na ruke onim najmlađim igračima. Tako su se na određenim utakmicama pionira dopuštaju ”leteće zamjene” . Upravo tako se treneru omogućuje da vrati igrača u igru koji je izašao. Prije te odluke to je bilo moguće samo na utakmicama na skraćenom terenu. To otvara mogućnost da više igrača sudjeluje na utakmici koja je rezultatski neizvjesna.

Sposobnost da igrači kroz suradnju sa suigračima unatoč pritisku protivnika prenesu loptu iz svoje polovice na protivničku je standard koji se traži u seniorskom nogometu. Pravilo koje omogućava da igrač primi loptu od svog vratara u kaznenom prostoru kod izvođenja gol-auta je novost koja prije nije bila dopuštena. Ona pomaže svim momčadima, a pogotovo mladim igračima u pionirskoj dobi da se odvaže na igru.

Promjenom stava

Usprkos pravilima koji pomažu ekipama i pojedincima da razvijaju svoje sposobnosti kroz razne načine potrebno je razumjeti zašto se ta pravila donose. Trener može imati mogućnost da ubaci sve igrače u igru ali ju ne mora koristiti. To nije dobro i vjerujem da će se to pravilo u budućnosti nadopuniti tako da svaki igrač koji je prijavljen u službenom zapisniku utakmice mora odigrati određenu minimalnu minutažu koja će biti vjerujte veća od 5 min.

Neki ljudi voze automobile pod utjecajem alkohola i ne vežu djecu na propisan i siguran način bez obzira na to što je zakon, ali i razum protiv takvog ponašanja. Ipak postoji dio onih koji bi bili odgovorni u prometu i bez zakonskih odredbi jer ne žele dovoditi sebe i druge u opasnosti. Za roditelje je važno da poštuju trenera koji ne dovodi u opasnost djecu na račun rezultata. Jer nitko ne trenira nogomet da bi osvojio turnire, medalje i pritom izgubio pozitivne crte svoje osobnosti. Cilj nogometa bi trebao biti da oplemeni osobu koja ga je trenirala.

Klub treba zaštititi svoje igrače

Postoje razni načini na koji klubovi mogu zaštititi svoje igrače. Svi igrači bi trebali nastupati na utakmicama na koje dođu ali jednako tako klub nije dužan zvati svakog igrača na utakmicu. Ima li višak igrača u klubu, igrači se na utakmicama trebaju rotirati ili klub mora organizirati dodatne utakmice. Tako svaki igrač ima priliku da nastupa. Ima klubova koji ne žele rotirati igrače i zbog toga bi trebali voditi računa da ne primaju višak igrača.

Kako bi se roditelji trebali ponašati?

Roditelji bi trebali sačuvati djecu od loših stavova. Imaju li djecu koju trener zove na utakmice, a dijete igra relativno malo ili nimalo onda bi se trebali zamisliti o tome kako ta situacija utječe na mališana. Ne reagiraju sva djeca jednako u istim prilikama.

Oni roditelji koji smatraju da je njihovo dijete oštećeno zbog toga što dijeli prostor za igru s drugim djetetom bi trebali preispitati svoje stavove. Otvoreno kritiziranje trenera zbog toga ili djetetovih suigrača tako da se komentiraju njihove vještine i znanja u negativnom svjetlu neće pomoći njihovom djetetu. Pitanje je samo u kolikoj mjeri i na koji način će odmoći.

U djetetovim očima svaka se utakmica može činiti jednako važnom i bitnom što je zapravo i istina. Prirodno je da djeca igraju s jednakim žarom na cesti, treningu, prijateljskoj utakmici ili finalu nekog turnira. Taj pozitivan naboj u njima im omogućuje da se uvijek vesele i daju maksimalan trud bez obzira gdje se nalaze. Loše što roditelji mogu napraviti je dijeliti utakmice po vrijednosti. Tako djeca mogu izgubiti potreban motiv i ostati razočarana. 

Vrijede li pravila jednako za sve nogometaše

Sva pravila se ne mogu primjenjivati jednako na svu djecu. Ne možemo komunicirati jednako s djetetom predškolske i pubertetske dobi. Oni na različit način doživljavaju svijet oko sebe pa tako i nogomet. Što su djeca manja, odnosno na nižem stupnju razvoja, to moramo biti oprezniji prema njima i slati im drugačije poruke nego odrasloj djeci.

Što su nogometaši stariji to raste razlika u količini vremena koju bi trener trebao davati na utakmicama. Početnici koji su pozvani na utakmice bi trebali imati približno jednaku minutažu bez obzira na kvalitetu. Tu ne tvrdim da bi svako dijete trebalo biti pozvano na sve utakmice. Ponekad je to nemoguće zbog velikog broja djece. Kasnije sa godinama, kako djeca sazrijevaju omjer minuta se povećava sukladno sa nogometnim razvojem djece. Bez obzira na to treba se voditi računa da se svaki nogometaš unutar ekipe dobije zadovoljavajuću minutažu.

Kažnjavanje zabranom igranja utakmice je legitimno za kadetsku dob. Zreliji nogometaš može razumjeti uzrok i posljedicu te učiti na tome. Mala djeca u najmlađim skupinama izostanak s utakmice teško mogu razumjeti i povezati sa svojim ponašanjem bez obzira o čemu se radi. Upravo zbog toga u tim kategorijama ne postoje izravne kazne kroz sudačke kartone i dopušten je nastup većem broju nogometaša na utakmicama.

Stav roditelja koji otvoreno zauzimaju komentirajući koliko tko igra i koliko bi trebao igrati može naštetiti djetetu, ako ne razumije poantu igranja. Koliko će našteti njegovom nogometašu ovisi također o specifičnostima osobnosti djeteta.

Zaključak

Imajući na umu sve što sam iznio, bilo bi dobro da korigirate svoje ponašanje kao roditelj kako bi vaše dijete imalo veće kapacitete za prebroditi teške situacije koje ga očekuju kroz nogometnu karijeru. Ne igranje na utakmicama i padanje u drugi plan je jedna od njih. Način kako će igrač u budućnosti gledati na sebe dok sjedi na klupi je upravo onaj način na koji roditelj ili trener gledate njegove suigrače i njega u istim situacijama danas.

izvor:https://90plus.blog/napredno/treba-li-trener-uvesti-svako-dijete-u-igru-koje-ima-pravo-nastupa-na-utakmici/?fbclid=IwAR0rIKCOZ23cJVs0yeHa1SAYlSShYm4rXaOCRpBROsDbMrGcLSMgPx6F8To

Kia u stranicama

NAJČITANIJE IZ HRVATSKA

© 2021 Podstrana portal