Jutro je počelo s kišom, iz čega se odmah dalo naslutiti da, unatoč ranijem ustajanju, nećemo izbjeći prometnu gužvu na povratku iz Podstrane. Naime, gosti iz Podstrane se za kišnih dana, budući da im je kupanje propalo, u kolonama upute za Split. Mi smo se zaputili u suprotnom smjeru kako bismo posjetili prodavačice na početku smjene, prije negoli sunce rastjera oblake i iz apartmana izmami turiste, koji će nahrupiti na vrata trgovina uz cestu.

Na to nas je potakla nedavna vijest o Poljaku koji je u jednoj od mjesnih trgovina na upozorenje mlade prodavačice uzvratio agresivnim ispadom. Naime, djevojci je pljunuo u lice, a zatim skinuo hlače i pokazao spolovilo, javlja slobodnadalmacija.

Odlučili smo provjeriti s čim su se djelatnice prisiljene suočavati na dnevnoj bazi, i kakav je osjećaj biti 'na prvoj liniji'.

 

foto: Joško Ponoš/Cropix

U pratnji člana Stožera civilne zaštite npvinari slobodne dalmacije posjetili su četiri trgovine, upozorili nekoliko ljudi da maske navuku i preko nosa te porazgovarali s nekoliko ljubaznih prodavačica razapetih između kase i frižidera sa salamom, dok se svojski trude biti i na dva-tri mjesta istovremeno.

'NE NOSE MASKE, ALI NI MAJICE'

Žene koje rade u dućanima prepuštene su same sebi između dva dnevna posjeta iz Stožera, pa osim što slažu proizvode na police, režu sireve, broje novac i odgovaraju na pitanja nestrpljivih kupaca, još bi trebale i upozoravati buntovne kupce na poštivanje epidemioloških mjera.

- Lako što ne nose maske, ne nose oni ni majice. Dolaze u kupaćim gaćama. Jednog sam kupca na to upozorila, a on mi je odgovorio: 'Skini ti majicu, pa je daj meni!' - rekla nam je prodavačica u maloj, ali frekventnoj trgovini, pružajući kruh jednoj od stalnih mušterija.

- Vidite kako Ante, otkad smo ga prvi dan upozorili, uvijek nosi masku - nasmijala se.

Najčešći izgovor, koji čuje i po nekoliko puta dnevno, glasi: 'Ja sam cijepljen'. Zatim, 'testiran sam' ili 'prebolio sam'…

Treba napomenuti da, za razliku od cjepiva koje prije svega štiti od razvoja težih simptoma bolesti, maska služi da zarazu ne raznosimo dalje. 

- Treba izbjeći kontakt s virusom, to nam je glavni cilj – podsjetio je naš 'vodič' iz Stožera. 

 

foto: Joško Ponoš/Cropix

Ne treba zaboraviti da i među kupcima u mjesnoj trgovini može biti onkoloških pacijenata, kroničnih bolesnika, krhkih starijih građana, onih koji se oporavljaju od operacija ili se bore s autoimunim bolestima... Zato, neovisno o osobnim uvjerenjima koja se tiču pandemije ili cijepljenja, treba prepoznati važnost solidarnosti i zaštititi druge od bilo koje zaraze koja se prenosi kapljičnim putem.

Nekoliko minuta provedenih pod maskom u najmanju je ruku izraz poštovanja i solidarnosti prema djelatnicama, koje ih ne skidaju i po osam sati.

- Maska mi se na ovim vrućinama lijepi za lice, i naravno da mi smeta, ali je moram nositi. Naravno da bi bilo lakše da ih svi skinemo, ali treba misliti na posljedice – zaključila je jedna od njih.

'NEĆU I ŠTA MI MOŠ'

Prva reakcija na pitanje 'Kakvi su kupci kad je riječ o poštivanju mjera?' ista je u koju smo god trgovinu zašli.

- Ma užas, a šta da kažen… -  odmahnula je rukom gospođa u prvoj trgovini.

- Ima ih stvarno bahatih, bezobraznih, svaki dan bar troje takvih - nadovezala se njena kolegica.

U drugoj smo trgovini otkrili da po tom pitanju nema većih razlika između stranih i domaćih ljudi.

- Ima svakakvih turista, ali nisu ni 'naši' puno bolji… Imamo kupaca koji dolaze svaki dan, već znamo otprilike i u koju uru, s njima se ne svađamo jer nikad ne znamo kad će ih 'okrenit' - rekla je jedna od prodavačica.

 

foto: Joško Ponoš/Cropix

U jednoj od posjećenih trgovina, zaposlenica nam je rekla da se maske prodaju, a ponekad i dijele na blagajni, ali ih neki izričito odbijaju uzeti.

- Ne mogu oni disat, nisu oni ovce, svega ima… - citirala je izgovore kupaca, dodavši da izbjegava konflikte jer ne želi zbog maske „izgubit glavu“.

Mlađa prodavačica koju smo omeli u slaganju pića na policu također je doživjela niz neugodnih situacija.- Obično psuju sve po spisku, sve svece… Neki se prave da ne čuju, odgurnu te ramenom u prolazu, jedan mi je muškarac baš jučer odgovorio: 'Neću, šta mi možeš' - stala je nabrajati.

Kako kaže, bilo je prijetnji, ignoriranja, uvreda pa i nasilnih ispada.

- Jedna je žena, kad sam je upozorila da stavi masku, stvari s police pobacala na pod i izašla iz dućana – rekla je prodavačica.

Djelatnice su tako prepuštene na milost i nemilost hirovitih, pripitih ili nasilnih kupaca koji im svašta dobacuju čim pregaze prag trgovine.

META AGRESIVNIH ISPADA

- Na početku pandemije, ispred ulaza u veće trgovine su stajali zaštitari, gledali su nose li ljudi maske i dezinficiraju li ruke, a neko su vrijeme kontrolirali i broj kupaca - prisjetio se naš sugovornik iz Stožera.

- Ne može se očekivati od djelatnica da neprestano kontroliraju tko ulazi i izlazi, ionako su pretrpane poslom. Osim toga, one su 'nježniji spol'. Lako mogu postati meta nečije agresije. Toga nisu pošteđeni ni muškarci. Moga je kolegu nekidan ispred jednog fast food-a fizički napao pijani gost - naglasio je.Tijekom obilaska, u trgovinama smo zatekli i nekoliko stranih gostiju bez maski. Upitali smo ih odakle dolaze i jesu li pravila u njihovoj zemlji drugačija.

Prvi među njima, plavokosi mladić i djevojka, odgovorili su da dolaze iz Mađarske te da nošenje maski tamo nije obvezno.

U drugoj smo trgovini na blagajni zaustavili ekipu iz Poljske. Oni su nevoljko navukli maske i okrenuli nam leđa, užurbano trpajući namirnice u plastične vrećice.

Iako nam nije namjera ikoga prozivati, gotovo sve djelatnice s kojima smo razgovarali svjedoče da su upravo Poljaci najneugodniji gosti.

 

foto: Joško Ponoš/Cropix

Bilo kako bilo, nije zgorega podsjetiti se još jednom da s pravima uvijek dolaze odgovornosti te da osobna prava završavaju tamo gdje počinju tuđa.

U digitalnom dobu nemoguće je zaustaviti širenje dezinformacija koje hrane „pravični bunt“ teoretičara zavjere, koji bi oni rado okarakterizirali i kao očajnički krik protiv tiranije farmaceutske industrije ili pak ustanak u ime ljudskih prava. Vole si laskati da su prezreli licemjerne političare, prozreli njihove laži, pa se odbijaju pokoravati njihovim suludim zahtjevima... Vrata mjesnih trgovina, dakle, vide kao pravo mjesto za pokretanje revolucije, a kad se djelatnice uplašene za vlastitu sigurnost povuku pred navalom njihova bijesa, učini im se da su korak bliže slobodi.

izvor: slobodnadalmacija.hr