Dok su mnogi prvog jutra u 2016. bili još u dubokom snu, nakon neprospavane i burne novogodišnje noći, 35-godišnji Jurica Popović iz Gornje Podstrane bio je spreman i orniji no ikad za putovanje života – hodočašće u 2 700 kilometara udaljen španjolski grad Santiago de Compostelo do katedrale svetog Jakova. Hodočašće poznato kao Put svetog Jakova, ili u originalu Camino Santiago, inače je 800 kilometara duga ruta koja obično počinje u francuskom gradu Saint Jean Pied de Port i završava u Santiago de Compostelu ispred katedrale svetog Jakova, no Jurica je na svoje hodočasničko putovanje odlučio krenuti iz obiteljske kuće u mjestu na domak Splita. I to 1. siječnja, na početku godine, u zimsko doba, što njegovu nakanu čini još zahtjevnijom. No, možda samo u slučaju onih koji ga uglavnom u čudu slušaju dok im gorljivo priča o svom hodočašću Svetom Jakovu na koje je krenuo jučer ujutro, nakon pomno isplaniranih, ali na koncu nerealiziranih hodočašća u Jeruzalem.

Jeruzalem ili legalizacija

- Posljednjih četiri, pet godina pripremao sam se za odlazak u Jeruzalem, nekoliko puta sam trebao krenuti. Prvi put nisam prikupio potreban novac, drugi put pak jesam, ali je onda došla legalizacija obiteljske kuće. Bilo je u stilu ili legalizirati kuću ili ići u Izrael. A u kući živi još nekoliko članova obitelji... Oboje nije moglo – smije se konobar iz splitskog kluba "Tropic" dok priča o dugogodišnjoj želji za odlaskom u Svetu zemlju.
- I kad sam napokon riješio to s kućom i odlučio ići, dolje se zaratilo. Sada bi bilo previše rizično prolaziti Siriju i ostale zemlje u okruženju. S obzirom na to da mi je Santiago de Compostelo bio opcija za hodočašće nakon povratka iz Jeruzalema, jer sam htio povezati te dvije točke, odlučio sam najprije krenuti tamo. Nije bilo više vremena za odgađanje, sada imam nešto novca i vremena, nakon radnog ljeta slobodan sam u razdoblju od 1. siječnja do 1. svibnja i želim iskoristiti tu stanku u poslu – objašnjava Jurica, koji za tri mjeseca, a izračunao je da ću mu trebati upravo toliko ako dnevno minimalno bude pješačio 30-ak km, planira stići u Santiago de Compostelo.

- Hodat ću našom obalom, \'dignuti\' se iznad Rijeke na Trst i francuskom obalom do Španjolske. Ukupno 2 700 km, a možda čak i stotinjak više, jer ovisi kojim ću putem krenuti od Marseillea u Francuskoj. Presudit će vremenski uvjeti, jer se od Marseillea \'dižem\' u brda, na višu nadmorsku visinu. Taj dio je malo zeznut. Ako bude previše niska temperatura, spustit ću se na jug Španjolske – okvirno će Jurica otkrivajući kako je na put ponio samo jedne dobre čizme, baš pogodne za iscrpljujuća pješačenja. Računa kako će u njima izdržati cijeli put, a kondicija ga nimalo ne brine.

- Psihički sam prilično jak, a fizički se za ovakav put ionako već pripremam godinama. Prakticirao sam dva do četiri treninga tjedno – plivanje, trčanje, vježbanje na kućnim spravama... Nedavno sam pohađao i treninge mješovitih borilačkih vještina kako bih ovladao osnovnim tehnikama. Tko zna što me čeka na putu?! Moram se znati obraniti ako me netko napadne, premda nisam od nekih tučnjava – smije se Jurica, koji će uz sebe imati samo ono najosnovnije - odjeću, šator za spavanje, opremu za snimanje i fotografiranje i neizbježnu Jakobovu kapicu na ruksaku. Školjka je to po kojoj će svi, koji ga sretnu na njegovu dugu putu, znati kamo je krenuo, jer se po njoj prepoznaju svi oni koji hodočaste Santiago de Compostelu. Doduše, ne baš iz Splita, pa znatiželju golica motiv Juričina životnog pothvata. No, mladi hodočasnik ne želi govoriti o razlozima koji su ga ponukali na izazovno putovanje koje ne drži toliko neuobičajenim. Shvatio je to, pojašnjava, u trenutku kada je u jednoj trgovini pustolovne opreme u Njemačkoj saznao za čovjeka koji je u invalidskim kolicima prošao više od sto tisuća kilometara. Tek će reći kako nije u pitanju zavjet ili nešto slično.

- Ovo nema nikakve veze s tim, u pitanju je hodočasnički put, isto kao Split-Međugorje ili Split-Sinj. Samo što traje – jednostavno objašnjava. Poznato mu je kako 45-50 Hrvata godišnje ode na hodočašće u Santiago de Compostelo, jednom od uobičajenih ruta, najčešće s jednoga na drugi kraj Španjolske, ali Jurica napominje kako nikada nije planirao takvo što.

Dokumentarac i blog

- Na tom se hodočašću registrirate, dobijete hodočasničku putovnicu, kartu, upute gdje ćete spavati, jesti... Skoro pa organizirana tura, ako ne idete sada, u zimsko vrijeme. U proljeće je na toj ruti sve otvoreno, sve radi, a u ovo vrijeme konačišta su zatvorena, eventualno se ponegdje može pronaći smještaj i hrana. Utoliko će moje putovanje biti znatno drugačije. Planiram sve snimati, li baš sve. Gdje sam bio, koga sam sreo, što sam jeo... I kakav sam bio kad sam dobre volje, a kakav kad sam loše. Volio bih tu priču približiti ljudima, možda nakon svega objaviti dokumentarac. Vodit ću dnevnik putovanja, pisati blog... I, naravno, moliti, jer ću tijekom imati puno vremena za molitvu – kaže Jurica. A njegove molitve neće se, veli, odnositi na njemu bliske i znane ljude, nego i za potpuno nepoznate a potrebite. Zato je smislio način za, kako voli reći, "povezivanje ljudi".
- Kako bih još više približio svoje hodočašće običnom puku, molit će se za sve one koji su u potrebi. Svi koji to žele mogu mi se SMS-om javiti na broj mobitela 095 5385 000 i izraziti svoju želju, molbu za molitvu za nekog bolesnika, njihovom obitelji, prijateljima... Volio bih povezati ljude, jer ovo nije samo moje hodočašće nego za sve ljude koji su u potrebi. Puno ljudi me je, kad sam im rekao kako i kamo idem, pozdravilo i ispratilo riječima:"Pomoli se i za nas." Zašto ne?! Nastojat ću ispoštovati njihove molbe i želje jer sam vidio da ljudima to puno znači.

izvor:slobodnadalmacija.hr