Priveden je u policijsku postaju, te je u utorak nad njim završilo kriminalističko istraživanje, priopćeno je danas iz policije.

Zbog kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju splitsko-dalmatinska policija prijavila je 31-godišnjaka, u čijoj je kući našla računalo, CD i DVD na kojima je bio pohranjen sadržaj dječje pornografije. Priveden je u policijsku postaju, te je u utorak nad njim završilo kriminalističko istraživanje, priopćeno je danas iz policije.

Policiju je na 31-godišnjaka uputila dojava.

Čovjek, koji je jedini preveslao Josipa Perkovića i postao živuća legenda Domovinskog rata. Cvitanović je na svoj autoritet izvukao 3 pilota Hrvata iz srpske baze u Nišu za vrijeme domovinskog rata na način da je jednostavno nazvao zapovjednika baze, predstavio se i uspio.

Rijetko imate priliku upoznati sugovornika kao što je Srećko Cvitanović. Osobu koja je preživjela tri strijeljanja tijekom "Križnog puta" sa svega 14 godina. I uz Božju pomoć ostao je pošteđen od strane partizanskih krvnika. Prvo strijeljanje je izbjegao kopajući vlastitu raku. Potresno je bilo slušati, kako su partizanske ubojice po izlaganju Srećka Cvitanovića vrlo revnosno skidali apsolutno sve sa ljudi, od prstena, lančića pa do drugih osobnih stvari, samo iz razloga što nisu htjeli, da se identificira žrtva. Žrtva je bila  ponižena i činjenicom kopanja vlatitog groba. Prvu smrt je Cvitanović izbjegao, jer je netko pronio glas da je Maks Luburić zaprijetio odmazdom, ako partizanski koljači ne prestanu sa ubijanjem. Drugi put ga je spasila gusta magla i bijegom iz kolone je izbjegao egzekuciju, a treći put je bio spašen zbog susjeda, kojeg je jedan partizanski krvnik prepoznao i izdvojio njegovu grupu iz grupe,  koja je platila životom. Dva puta je bio u sabirnim logorima za zarobljenike tijekom završetka rata, jednom u Pregradi, a drugi put na području današnje bolnice u Vrapču. Oba puta je napravio sa istomišljenicima diverziju, zapalio logore i tisućama pomogao u bijegu. Srećko Cvitanović se nije zadovoljio bijegom iz klaonice. Nakon bijega sa "Križnog puta" i sabirnih logora, Cvitanović je na području nekadašnje NDH-e organizirao manje vojne formacije otpora protiv Jugoslavije, koje su djelovale do 1947 godine. Promijenio je ime kako ne  bi  netko posumnjao da to čini dječarac od 17 godina. Izmislio zapovjednika Arstića kao rukoditelja akcija, a sebe nazvao njegovim teklićem, a sve je zapravo vodio on, Srećko Cvitanović. Dječak hrabra srca osnovao je HPBO, što bi značilo protuboljševički pokret. I zbog  toga je bio osuđen na smrt u sudskom procesu, koji je vodila Jugoslavija protiv njega. Dan kada je trebao biti osuđen, hrabro je napao boljševike u sudnici i dobio svega dvije godine.

Inače, Srećko Cvitanović je, radeći u Jugoslaviji, dobio deset zlatnih plaketa za inovacije. Briljantni sugovornik, načitan, smiren, osvježenje kao osoba. Heroj ove države. Ali kao i svaka ikona naše zbilje ostao je sam. Novinski članci su rijetki o njegovoj hrabrosti i ljudskosti. U Srbiji je taj domoljub isto veliki heroj. Spasio je ljude iz goruće tvornice "Tigar" u Pirotu, te sudjelovao u obnovi tvornice auto guma i zbog toga je njegova slika bila sedam godina na glavnom piroćanskom trgu. Bilo je to 1967 godine.

Tijekom Domovinskog rata, taj inovator, domoljub, je obnovio sve veze iz 1947 godine, kada je preko svojih veza vodio pobunu protiv Jugoslavije. Izmišljeni Arstić, koji je tada vodio borbu protiv Tita u 17 godini života, sada je otvoreno iznosio svoje ime i prezime i preko svojih starih veza prikupljao obavjesti za HV i policiju, spašavao vojsku svojim obavještajnim radom. Neke akcije, kao ona na Kupresu nikada ne bi  bila pokrenuta. Tri minute od pokretanja motora 300 tenkova JNA prema Hercegovini iz Sarajeva Srećko Cvitanović je prenio informaciju svim zapovjednicima. Brže od službe Josipa Perkovića. Na osnovu svojih veza iz 2. svjetskog rata, osnovao je 90 centara za prikupljanje informacija o pokretima neprijateljskih snaga i dobivao one informacije koje Josip Perković nije dobio nikada za vrijeme Domovinskog rata.. U tih 90 centara je radilo 400 osoba čija imena i danas zna samo Srećko Cvitanović. U principu pod njegovom zapovjedništvom je bilo 1500 osoba. Oni su skupljali informacije za presudne operacije Hrvatske vojske. Pitao sam ga, koliko je njegovih osoba znao Josip Perković, rekao je rezolutno; "niti jednu, iako je nudio Perković i pozicije i pomoć, jednostavno mu nikada nisam vjerovao. Niti danas Perković ne zna imena mojih pomagača i ustroj moga centra.". Pokazao je i dokument od tajne službe, sa potpisom Josipa Perkovića, koji sam već viđao o suradnji srpskih i hrvatskih obavještajaca. I to je razlog što se njegov rad nikada nije vezao uz rad Josipa Perkovića. Danas sam sjedio u društvu čovjeka, koji je jedini preveslao Josipa Perkovića i postao živuća legenda Domovinskog rata. Nama je ekskluzivno na tren pokazao kartu sa svojim obavještajnim centrima za vrijeme Domovinskog rata, koju smo uslikali i priložili ovom razgovoru.

Još jedna me priča dojmila, a koja je odrađena opet bez famoznog Perkovića. Srećko Cvitanović je na svoj autoritet izvukao tri pilota Hrvata iz srpske baze u Nišu za vrijeme domovinskog rata, na način, da je jednostavno nazvao zapovjednika baze, predstvio se  i uspio. Previše je zadužio Pirot, da ne bi uspio u svom naumu. Tajno su dovedeni na lokaciju, koju je on odredio. Srećko Cvitanović je doveo pilote neozljeđene u Hrvatsku.

Na kraju je rekao; neprijatelj poštuje one koji hrabrošću i znanjem vode protivničku stranu. Danas sam se uvjerio da su neki heroji živi. Trebaju nam u svjedočenju istine.

Premijer Milanović nema pretjerano razloga za slavlje budući da je za većinu građana gori premijer i od Jadranke Kosor, tako misli 37 posto građana, da je bolji njih 31 posto, a podjednak 26 posto.

Dvije godine su prošle od parlamentarnih izbora kada je Kukuriku koalicija pobjedila i došla na vlast. Dnevnik Nove TV proveo je istraživanje o zadovoljstvu građana radom Vlade u protekle dvije godine. Premijer Milanović nema pretjerano razloga za slavlje budući da je za većinu građana gori premijer i od Jadranke Kosor - tako misli 37 posto građana, da je bolji njih 31 posto, a podjednak 26 posto. Što se tiče Milanovićeve Vlade, 35 posto građana misli kako je ista kao i Vlada Jadranke Kosor, da je bolja 24 posto, a da je lošija misli 28 posto građana. Također, većina, od 69 posto građana, smatra da je ova Vlada ispod očekivanja, a za njih 25 posto Vlada je ispunila očekivanja. Samo tri posto ispitanih smatra da je Vlada iznad očekivanja. Još su porazniji postotci kada su u pitanju mjere izlaska iz krize. 71 posto građana smatra da Vlada nije sposobna predviđenim mjerama izvući zemlju iz krize, a samo njih 22 posto vjeruje u Vladine mjere.

Pozitivan rezultat Vlada je ostvarila jedino u usporedbi sa HDZ-om, budući da 34 posto građana misli da bi SDP i partneri prije mogli izvući zemlju iz krize od oporbenog HDZ-a i njihovih partnera. Za HDZ je 18 posto građana, a za treću opciju 32 posto.

"Ja ću predložiti, a tko će to provesti, vidjet ćemo. Očekujem da bi se mogli javiti dragovoljci koji će prikupljati potpise da održimo referendum da vratimo vjeronauk u crkvene prostorije da ne opterećuje sadržaje i ulogu civilnog društva jer je Hrvatska Ustavom definirana kao civilna država. Bitno je naglasiti da se ne radi o izbacivanju vjeronauka iz škola već njegovo vraćanje crkvi.", objasnio je saborski svećenik.

Hrvatsku će, prema svemu sudeći, zapljusnuti val referenduma. Među mnogima koji ovih dana pokušavaju festivalom demokracije izboriti neki svoj cilj našao se i don Ivan Grubišić, umirovljeni svećenik i saborski zastupnik. Don Grubišić je prije nekoliko dana u Splitu rekao kako pokreće inicijativu za raspisivanje referenduma na kojemu će se Hrvati izjasniti treba li se vjeronauk iz škola vratiti u crkve. Konferenciju za novinare, na kojoj će detaljnije obrazložiti svoju inicijativu, najavio je za idući tjedan. "Ja ću predložiti, a tko će to provesti, vidjet ćemo. Očekujem da bi se mogli javiti dragovoljci koji će prikupljati potpise da održimo referendum da vratimo vjeronauk u crkvene prostorije da ne opterećuje sadržaje i ulogu civilnog društva jer je Hrvatska Ustavom definirana kao civilna država. Bitno je naglasiti da se ne radi o izbacivanju vjeronauka iz škola već njegovo vraćanje crkvi.", objasnio je saborski svećenik. Dodao je kako je važno sačuvati integritet vjeronauka i mlade ljude vezati i za crkvu, a ne samo za školu.

Njegovu zamisao prokomentirao je studentski kapelan don Damir Stojić. Kroz smijeh priča kako je crkva preživjela i ona vremena kada vjeronauk nije smio biti u školama pa će tako preživjeti i ovo ako do toga dođe. "U drugim zemljama vjeronauk je također u školama u ime liberalizma. Odrastao sam u Kanadi i učio sam vjeronauk u školi, ondje to nije bilo upitno. I u Njemačkoj je to tako. Djeca u školama uče vjeronauk za sve vjere. Vjeronauk je osiguran pripadnicima islama, katoličke crkve kao i pripadnicima ostalih vjera. Država tako ima mjesta da djeci pomaže jer vjeronauk zaista koristi mladima. Ako dođu vremena kao prijašnja preživjet ćemo jer preživjeli smo Nerona, Hitlera i Tita pa ćemo i ovo.", kaže don Stojić. Naš sugovornik iskazao je žaljenje prema don Grubišiću jer puca u prazno i djeluje prazno. "On je prazan i plitak, ovim pričama samo privlači pažnju umjesto da se bavi gospodarstvom. Dio sekularnosti i je civilno društvo u tome i je pitanje vjere. Njegovo opravdanje argument je za one koji se protive izbacivanju vjeronauka iz škole.", objašnjava kapelan. Neobično je da upravo jedan svećenik govori o tome da vjeronauku nije mjesto u školi, ali don Stojić ima objašnjenje i za to. "I među 12 apostola je bio Juda, to prati crkvu i uvijek će među nama biti takvih. Don Grubišić je na dan ređenja dao obećanje biskupu, ulaskom u politiku svoje obećanje je pregazio. Sada mu se ne može vjerovati jer je pregazio svoju riječ. Svećenicima je zabranjeno bavljenje politikom i sudjelovanje u strankama. Druga stvar je komentiranje događaja iz politike. Ja u politiku ne mogu ući jer mi crkva brani, don Grubišić je zbog svojeg neposluha kažnjen. Volio bih ipak da se odmetnuti sin crkve vrati. Želio bih da se vrati, majka crkva će ga primiti.", zaključuje don Stojić.

Teolog Dražen Bušić misli kako je saborskoga svećenika na ovaj prijedlog ohrabrio sve veći broj referenduma koji se najavljuju. "Može on predlagati, ali to mu neće proći. Međutim, valja imati na umu da on nije svećenik, razriješen je dužnosti pa je sveden na laički status. Ni vladajućima nije u interesu ukidanje vjeronauka s ekonomske strane jer time bi 4000 ljudi završilo na ulici. Važno je znati da su ugovori između Vatikana po kojima je vjeronauk došao u škole čvrsti. Don Grubišić je trebao provjeriti dali se to može, a onda izlaziti u javnost.", objašnjava Bušić te dodaje kako je vjeronauk u školama model čak i u raskšćenoj Europi. "Tamo gdje prevladavaju katolici vjeronauk je u školama. Bilo bi vrjednije da se napravi anketa vrijednosti vjeronauka u školama da vidimo gdje smo nakon 23 godine. Možda ga je potrebno pojačati i osuvremeniti. Kada sam ja bio profesor vjeronauka na sat sam dolazio s gitarom, u tome je potrebno biti kreativan. Vjerujem da niti crkva ne bi imala ništa protiv toga. Govorka se kako su i neki vjeroučitelji ljudi koji ne vjeruju u Boga. To nikako nije dobro jer oni bi trebali živjeti ono o čemu govore slično kao svećenici.", naglašava naš sugovornik. Po njemu je problem i u tome što se vjeroučitelji premalo čuju. "Oni bi trebali raditi i s roditeljima i sa djecom. Za njih se ne čuje čak niti u vrijeme štrajka.", ističe teolog. Don Grubišić je u politiku upao kao Pilat u vjerovanje smatra Bušić uvjeren da mu tamo nije mjesto. "Niti u svojim propovijedima ljudima nije dizao vjeru. Možda je osjetio razočaranje u svojem pozivu. Sada je on smiješan lik, a za svoj referendum ne bi skupio niti pet potpisa jer on nije čovjek koji je spreman krvariti.", zaključuje Bušić.

Inače, ovo nije prvi put da don Grubišić priča o tome kako se vjeronauk ne treba održavati u školama. Ovu temu spominjao je i prilikom izlaganja svog programa u predizbornoj kampanji. No, upravo ovog saborskog svećenika svojedobno je spominjao Luka Podrug predsjednik HČSP-ove podružnice u Splitu.

Pravaš je don Grubišića u svibnju ove godine prozivao radi manipulacija. "Radi se o činjenici koju dotični gospodin krije kao zmija noge, da on prepošteni Ivan Grubišć od 01. 01. 2007. godine prima mirovinu preko HZMO Split temeljem dvadesetogodišnjeg radnog staža. Mirovina se vodi pod brojem: 30355, a iznosi 2.454,00 kuna. Zato ne želi dati račun Crkvi, jer bi od Crkve dobio samo razliku do 3.000.00 kuna. Osim mirovine, iznio sam i podatak kako je saborski zastupnik Ivan Grubišić, koji je u više navrata tvrdio kako neće uzimati plaću iz sabora npr. za veljaču 2013. godine primio bruto plaću od 31.806 kuna plus paušal od 1.500 kuna te 3.000 kuna za stanarinu i režije, 1.986 kuna za putne troškove i 1.000 kuna za odvojeni život; ukupno 39.292 kune. Toliko o vjerodostojnosti, moralu i poštenju.", stoji u njegovom priopćenju. Bez straha od tužbi iznio je činjenice o imovini ovog svećenika, a on tvrdnje nije demantirao.

"Ivan Grubišić nije demantirao niti jednu činjenicu ali je najavio tužbu protiv mene. Na žalost niti jedan medij nije zatražio pa je javnost ostala zakinuta za očitovanje Ivana Grubišića o iznesenim činjenicama. Očito je gospodin bivši svećenik koji ne vjeruje u Boga kao kandidat SDP-a privilegiran, jer je zaštićen od kritika, od istine i od javnosti. Zašto?", pitao se tada Podrug objašnjavajući da mediji saborskog svećenika tretiraju kao božanstvo iznad zakona.

"Godinama je režimski svećenik, stalno u medijima, konstantno pljuje po crkvi iako ga ona cijeli život hrani. Uporno proziva Crkvu radi bogatstva iako je on bez konkurencije najbogatiji svećenik.Godinama je primao mirovinu iako je bezbroj puta u javnosti lagao da nema nikakvih primanja.Prima punu plaću iz Sabora iako se kleo kako je neće primati. Prima i naknadu za odvojeni život, od koga da li žene ili djece?Prima kao i svi drugi saborski zastupnici oko 350.000,00 kuna naknade iznad plaće.Živi kako kaže u apartmančiću u Kučinama. Ima i jedan stančić. Dok je još bio svećenik primao je plaću kao župnik, u institutu Ivo Pilar, iako nije dolazio na posao, na raznim fakultetima, bio je savjetnik predsjednika i u vijeću HRT-a... bio je pravi feudalac među svećenicima.Prema pisanju Hrvatskog tjednika uz naslov 'MULJATOR NADASVE', u Splitu je u Velebitskoj ulici 54 kupio nadgrađe izgradio još dva kata i na kraju prodao cijelu kuću ukupne površine 569,35m2. Sve je to radio bespravno, bez građevinske dozvole, uz zaštitu organa vlasti, javnih i tajnih, kao pravi skromni svećenik, a u imovinskoj kartici je prikazao ušteđevinu od ukupno 3.000,00 eura.", navodio je Podrug koji Grubišića naziva crvenim popom.

"Don Grubišić je pravi svećenik i komunist. Odrekao se plaće i saborske mirovine radi spasa nacije. Zbog toga mu svaka čast i slava. U sve vijeke vjekova. Amen.", zaključio je Podrug.

Energetska zadruga Kaštela organizira prezentaciju projekta Energetski neovisna škola, prvog takvog projekta u Republici Hrvatskoj. 

Prezentacija će se održati danas u dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću u 19 sati. Projekt obuhvaća ostvarivanje mjera i aktivnosti kojima bi se omogućila veća energetska učinkovitost Osnovne škole “Ostrog”, odnosno predstavlja put prema energetskoj neovisnosti škole. 

Ovaj posao realizira se uz tehničku pomoć djelatnika Programa za razvoj Ujedinjenih naroda (UNDP), na čijem je natječaju ovaj projekt pobijedio. Veliki potencijal u udruzi vide u edukaciji učenika škole o nužnosti korištenja obnovljivih izvora energije kao prirodnom nastavku njihove kontinuirane ekološke naobrazbe. U EZ Kaštela žele da Osnovna škola “Ostrog”, kao njihova članica, bude mjesto gdje će učenici učvrstiti životne temelje o ekološkoj svijesti. 

Njihovim roditeljima, kolegama iz UNDP-a, gostima iz Grada i Županije te ostalim uzvanicima ovo će biti prilika da vide kako djeca usvajaju korisne spoznaje o važnosti korištenja obnovljivih izvora energije. 

Raste broj nezaposlenih osoba u Šibensko-kninskoj županiji. Tako je koncem listopada na Zavodu za zapošljavanje registrirano 8277 osoba, odnosno 1256 više nego u rujnu, a 126 više u odnosu na prošlogodišnji listopad. Nezaposlenost je, priopćuju iz Zavoda, od mjeseca listopada porasla za 17,9 posto. 

U Šibeniku je 4000 osoba bez posla, u Kninu 2611, u Vodicama 963, a u Drnišu 726 nezaposlenih. Pretprošlog mjeseca prvi put se Zavodu prijavilo 1800 osoba, od kojih je čak 80 posto došlo iz radnog odnosa. Među nezaposlenima je i dalje najviše mladih ljudi, dobne skupine od 15 do 24 godine.

Takvih je više od dvije tisuće. Novčanu naknadu sa Zavoda za zapošljavanje prima 1162 osobe, odnosno 14 posto ukupnog broja nezaposlenih. Ipak, taj je broj za 22 posto manji u usporedbi s prošlom godinom.

Djevojčica je pronađena u okolici Zagreba. U stanju je šoka i odvedena je na liječnički pregled.

Jučer je nestala 14-godišnja djevojčica Petra nakon što je otišla u školu. Danas je pronađena zahvaljujući poruci koju je njen djed Boris Škoti ostavio na Facebooku.

"U 12.55 krenula je u školu (OŠ Dragutin Tadijanović u Stenjevcu) i od tada joj se gubi svaki trag. Iz Voltinog naselja obično ide pored Končara prema Selskoj cesti na autobus 109 za Črnomerec. Ima dugu kestenjastu kosu.", napisao je djed na Facebooku uz molbu da svi obavijest o nestanku djevojčice proslijede svojim prijateljima.

Nakon roditeljske molbe napravljen je i profil na portalu nestali.hr.

Djedov trud na Facebooku, srećom, urodio je plodom. Netko je dojavio obitelji gdje se nalazi nestala 14-godišnjakinja. Djed je potvrdio da su je pronašli u okolici Zagreba.

Djevojčica je u stanju šoka i odvedena je na liječnički pregled.

Ministar branitelja pojasnio je kako se Zakon o pravima hrvatskih branitelja usklađuje s novim sustavom socijalne skrbi i sustavom prava na besplatne udžbenike.

Hrvatski sabor večeras je u objedinjenoj raspravi kratko razmotrio izmjene Zakona o pravima hrvatskih branitelja i Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, a iz redova HDZ-a poručeno je kako se tim zakonskim prijedlozima nagriza dignitet Domovinskog rata. "Ne možemo se složiti sa predloženim izmjenama jer ste svoju brigu prebacili na druga ministarstva", poručio je HDZ-ov zastupnik Josip Đakić ministru branitelja Predragu Matiću dodavši kako takvi zakonski prijedlozi nagrizaju dignitet Domovinskog rata.

Ministar branitelja pojasnio je kako se Zakon o pravima hrvatskih branitelja usklađuje s novim sustavom socijalne skrbi i sustavom prava na besplatne udžbenike.

„Novim se Zakonom o socijalnoj skrbi uvodi novi oblik socijalne naknade, zajamčena minimalna naknada koja objedinjuje četiri dosadašnje socijalne naknade, a među njima i opskrbninu koju sada ostvaruje oko šest tisuća branitelja", pojasnio je Matić.

Pravo na besplatne udžbenike ući će u sustav prava pod nazivom "obrazovne naknade" koje će biti u nadležnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

Propisuje se obveza i rok sklapanja ugovora o radu s hrvatskim braniteljem čije je pravo na prednost pri zapošljavanju povrijeđeno, utvrđuje se vrijednosni bod kod utvrđivanja mirovine kad ustrojbeno mjesto nije navedeno u zakonu te se još preciznije propisuje pravo na stambeno zbrinjavanje kojim se prednost pri zbrinjavanju daje najtežim socijalnim slučajevima.

Kad branitelje "vadite" iz jednog ministarstva i stavljate u drugo kao da ih se odričete, kao da su vam teret, mišljenja je Đakić.

„Vi tvrdite da ste ispunili obećanja iz Plana 21! Napravili ste samo popis lijepih želja bez pokrića - nema stambenog zbrinjavanja, a proširenje prava na zbrinjavanje na dragovoljce samo je još jedna lijepa želja, no ništa se ne ispunjava", ocijenio je Đakić.

SDP-ova zastupnica Tatjana Šimac Bonačić je kazala kako vlada ne može sve sama i treba pomoć lokalne samouprave.

Najavljeno osnivanje veteranskih centara za HDZ-ovog zastupnika Zvonka Milasa nije loša ideja no, dodao je, kako prijeti opasnost da će takvi centri pridonijeti getoizaciji branitelja.

Projekt je trebalo prethodno osmisliti sa svim sadržajima, a potom ga inkorporirati u zakon, naglasio je Milas.

Napomenuo je i kako branitelji danas nisu konkuretni na tržištu rada jer su stariji od 50 godina te je mišljenja kako treba inzistirati na poticanju samozapošljvanja, prekvalifikaciji te otvaranju boljih mogućnosti za branitelje.

- Emocionalno i psihički smo ispražnjeni. Živimo u strahu, a najveća šteta se čini djetetu. Želimo da se utvrdi zašto dijete ne želi ići majci. Kad se to utvrdi, bit će jasno zašto ne treba ići majci - kaže dječakov stric.

Hrvatsku su prošlog tjedna zaprepastile stravične scene "ovrhe" nad četverogodišnjim Gabrijelom, dječakom iz petrinjskog prigradskog naselja Mošćenice. "Ne želim mami", u suzama je uzvikivao Gabrijel. Iako je sud naložio da ga se oduzme ocu Siniši, policija do Gabrijela već dvaput nije uspjela doći jer se obitelj sa sinom zatvorila u kuću. Treći pokušaj oduzimanja djeteta tek slijedi.

Otac Siniša nam se javio grcajući u suzama, apelirajući da njegova priča izađe u javnost. Kako nije mogao nastaviti pričati, situaciju nam je objasnio dječakov stric Dalibor. Tako smo doznali da Gabrijelov djed od ponedjeljka štrajka glađu na Markovom trgu zbog cijele situacije.

"Da nije dobar prema Gabrijelu, sam bih mu ga oduzeo"

- Odmah da naglasim: da se moj brat prema dječaku ne odnosi kako bih trebao, prvi bih mu ga oduzeo. Ali on svim svojim bićem želi stvoriti okolinu za dobrobit djeteta – kaže nam Dalibor Majstorović. Dalibor, kao i cijela obitelj, izuzev majke, vjeruje da su institucije u Daliborovu slučaju potpuno zakazale; tvrdi kako se dječaka u sigurnoj kući, u koju ga je odvela majka, zanemarivalo i zlostavljalo. Kako kaže, žele samo da nezavisna institucija procijeni je li dječaku mjesto s majkom ili ocem. Ako procijene da su ga otac i stric izmanipulirali, kaže, neka ih sve strpaju u zatvor.

Cijela priča započela je u listopadu 2012. godine kada je Sinišina nevječana supruga, Gabrijelova majka, dječaka uzela i pobjegla u sigurnu kuću u Karlovcu zbog navodnog zlostavljanja. Siniša je tek nakon četiri mjeseca prvi put uspio vidjeti sina. U međuvremenu je od nadležnih institucija, tvrdi njegov brat, zahtijevao da ispitaju kada je on to bio nasilan prema nevjenčanoj supruzi. Ništa slično nije utvrđeno.

- 30. siječnja ove godine brat je otišao u Karlovac u kojem ga je čekala majka s Daliborom, uz policijsku zaštitu. Siniša je uzeo Gabrijela, s njim proveo dva sata i vratio ga majci, sve uz prisutnost policije. Majka je otišla s Gabrijelom, a Siniša kući. Sljedeće jutro obavijestila ga je da je napustila Karlovac i otišla u drugu sigurnu kuću jer ju je "ugrozio prateći je". Karlovačka policija je izvršila izvide i nedvojbeno utvrdila da je nije ni pratio ni ugrožavao – priča nam Dalibor. On vjeruje kako je to učinila da bi Siniši onemogućila da vidi sina.

DORH odbacio kaznene prijave

Sud je nakon toga donio odluku da se dijete ostavi kod majke. Otac nije imao izbora nego složiti se s tim. Ona je iz Karlovca otišla u sigurnu kuću u Rijeku. Od ožujka 2012., Dalibor je sina vikendom "kupio" u Rijeci, dovodio ga kući na vikend; problem je nastajao kad je dijete moralo natrag k majci.

- Dijete je u Rijeci smršavilo i ostalo istraumatizirano i preplašeno. Brat je na to upozoravao i ministarstvo i Centar za socijalnu skrb, od policije tražio da naprave izvide..., priča Dalibor. Kaže kako je policija podnijela niz kaznenih prijava protiv ljudi koji rade u sigurnim kućama i uputila ih DORH-u. No, DORH ih je odbacio.

- DORH u pravilu, kada kaznene prijave nisu kvalitetno sročene, traži nadopunu. U ovom slučaju nije već ih je sve mahom odbacio. Radio sam kao policajac; znam što je kazneno djelo i koje su osnove za djelovanje po tom pitanju – kaže Dalibor.

"Bacali su mu jelo u smeće i zatvarali ga u 'špajzu'"

U međuvremenu se kalvarija njegova brata nastavila. Gabrijel se, tvrdi, i dalje nije želio vraćati majci u Rijeku. Siniša je zato tražio od Centra za socijalnu skrb da poduzmu mjere i vide zašto je dječak izgubio 20-25 posto ukupne tjelesne težine. No, kaže, oni su zaključili kako je to normalno. Normalnim su smatrali i situaciju da se dijete ne želi vratiti majci.

- Kad je Siniša zvao u sigurnu kuću, rekli su mu da Gabrijel ne želi pričati s njim. A kada je Gabrijel dolazio na vikend, pričao nam je da ga se, kada pita za tatu, kažnjava bacanjem jela u smeće i zatvaranjem u 'špajzu'. Sve je to javio nadležnom Centru za socijalnu skrb u Petrinji – priča Dalibor i dodaje da je Gabrijel oca krivio što ga vodi u Rijeku nakon vikenda.

Gabrijel je ovog ljeta došao na praznike u Mošćenicu; panično se bojao i Dalibora i njegove djece, Gabrijelovih bratića. Dalibor vjeruje da je dječaka netko indoktrinirao, govoreći mu da mu obitelj želi zlo.

- Kada je vidio da dječak i dalje ne želi majci, moj brat je obavijestio Centar, Ministarstvo i sud da dijete ostavlja kod sebe do daljnjeg. Traži od njih da se nađu okviri u kojima će se omogućiti tretman nad djetetom kako bi se utvrdilo o čemu se radi jer smatramo da je neprirodno da dijete odbija ići majci. No, oni to odbijaju i traže da se dijete njoj preda bez pogovora. Sumnjam da je to i zato što je ona rođakinja još uvijek vrlo utjecajnog Davorka Vidovića, koji je kućni prijatelj s Milankom Opačić – kaže Dalibor.

"Pita nas gdje bi ga mogli sakriti da ga mama ne nađe"

- Emocionalno i psihički smo ispražnjeni. Živimo u strahu, a najveća šteta se čini djetetu. Želimo da se utvrdi zašto dijete ne želi ići majci. Kad se to utvrdi, bit će jasno zašto ne treba ići majci. U ovih pet mjeseci kako je kod nas Gabrijel se potpuno oporavio; nema problema, otvoren je, samopouzdan i ima povjerenja u članove obitelji. Danas nas pita gdje bi ga mogli sakriti da ga mama ne nađe. Kažemo mu da ne govori tako jer je to ipak njegova majka. Ne želimo je ocrnjivati, samo želimo da institucije odrade svoj posao i vide gdje je djetetu bolje – zaključuje Dalibor.

Gabrijelov djed Marijan u ponedjeljak je zbog cijele situacije započeo štrajk glađu na Markovom trgu. Hoće li institucije provjeriti navode obitelji Majstorović o zlostavljanju malog Gabrijela ili će ga "ovršiti" i vratiti majci, ostaje vidjeti.

Iako i premijer i njegova (pot)predsjednica Vesna Pusić tvrde kako će promjenama Ustava onemogućiti referendumsko ograničavanje bilo čijih prava, činjenica je da Ustav još nisu promijenili po svojoj volji. To će moći učiniti jedino ako ih u tome podrže HDZ ili HDSSB. A potpisi za 'referendum o ćirilici' su prikupljen' i ako žele poštivati Ustav i zakone morali bi znati da se i taj referendum treba provesti prema postojećem zakonu, odnosno onim pravilima koja su vrijedila na dan predaje zahtjeva za prikupljanje potpisa.

"Referenduma o ćirilici neće biti dok sam ja živ", izjavio je premijer Zoran Milanović još vruće glave nakon referenduma o braku. Također je kazao kako nema nikakve šanse da dođe do referenduma čak ukoliko je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara prikupio dovoljan broj potpisa.

To je bilo u ponedjeljak.

Imao je premijer puna 24 sata da se ohladi i sjedne za stol sa ustavnopravnim stručnajacima i dobro proanalizirati trenutnu situaciju.

Prije svega, ni Milanović ni bilo tko drugi u državi ne može ignorirati činjenicu da je prikupljeno oko pola milijuna potpisa kojim se traži provođenje već drugog narodnog referenduma u kratko vrijeme. Dakle, očito, narod se više ne slaže s politikom vladajuće elite i koristi svoje demokratsko, zakonsko pravo kako bi nešto promijenio.

Iako i premijer i njegova (pot)predsjednica Vesna Pusić tvrde kako će promjenama Ustava onemogućiti referendumsko ograničavanje bilo čijih prava, činjenica je da Ustav još nisu promijenili po svojoj volji. To će moći učiniti jedino ako ih u tome podrže HDZ ili HDSSB, što se u ovom trenutku čini gotovo nemogućim. Naime, ni jedna od ove dvije stranke, nakon što se doznalo kako je protiv ćirilice ipak prikupljeno dovoljno potpisa neće ići protiv volje velikog dijela baš svojihirača.

Dakle potpisi za 'referendum o ćirilici' su prikupljeni i ukoliko vladajući žele poštovati Ustav i zakone morali bi znati da će se i taj referendum morati provesti prema postojećem zakonu.

Naime, članak 89. (važaćeg) Ustava RH izrijekom kaže: "Zakoni i drugi propisi državnih tijela ne mogu imati povratno djelovanje.

To bi znači da nema retroaktivne primjene novih pravila jer to u pravu jednostavno ne ide. Vrijede dakle ona pravila koja su vrijedila na dan predaje zahtjeva za prikupljanje potpisa. I tu prestaje svaka rasprava. Sve ostalo vodi u anarhiju a svaka daljnja opstrukcija volje građana od strane vladajućih tumača Ustava mogla bi imati za posljedicu još veće nezadovoljstvo koje bi moglo izvesti ljude na ulice, a onda se neki egipatski, ukrajinski ili neki drugi scenarij više neće činiti ni tako dalekima. 
Prema izjavama vladajućih oni će očito na sve moguće načine pokušati opstruirati volju građana.

Jedan težak poraz su već doživjeli. Milanovićeve i Pusičkine prijetnje kako će na svaki mogući način spriječiti novi referendum vode prema ustavnom udaru.

Vladajućima ostaje zapravo samo jedna opcija. Dakle novi Ustav (ako bi se usvojio) koji bi eventualno bio na snazi na dan kada će biti raspisan referendum svojim rješenjima će regulirati može li pitanje u ovom obliku uopće biti tema referenduma.
Za to će, pak, morati ispuniti slijedeće dvije pretpostavke. Moraju imati upravo takav novi ustav i on mora stupiti na snagu odmah, a ne osam dana nakon objave u Narodnim novinama kako je inače zakonom propisano. Kada se tome pridoda i podatak da će javna rasprava o eventualnim promjenama ustava trajati šest dana od čega su dva dana vikend, jasno je u što se pretvorio hrvatski zakonodavni i pravni sustav.

Iako nam to nitko od ustavnopravnih stručnjaka nije htio izričito potvrditi, na svako silovanje demokracije i zakona uvijek postoji mogućnost zaštite od strane Ustavnog suda koji je barem po pitanju referenduma bio vrlo jasan – odluka građana se mora poštovati.

Očito, Vlada (ma koliko bili samouvjereni) ni u ovoj novoj bitci oko ćirilićnog referenduma nije u najboljoj poziciji. Ne treba sumnjati kako će učiniti sve što znaju i mogu da bi ga spriječili ali trenutno je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara još uvijek za korak ispred.

Zato je upravo je nevjerojatno kakvom bolesnom upornošću vladajuće političke strukture gaze po Vukovaru. Na koncu ćirlica je Hrvatsku stajala pet godina okupacije, 20 tisuća mrtvih, 40 tisuća ranjenih i 50 milijardi dolara štete, a Vukovar je u svemu tome platio najtežu cijenu.

Pa ako već taj argument vladajućima ne znači ništa i ako već žele biti legalisti onda barem ne bi smjeli kršiti pozitivne hrvatske propise jer će u tom slučaju oni i nitko drugi biti kršitelji zakona i rušitelji ustavnog poretka.